O Kunderi, ljubavi i Visokoj vjernosti

highkund

Uvijek su mi govorili da su moje naljepše priče one najtužnije, ljubavne. Meni najdraže, ali i pomalo smiješne, bile su reakcije moje sestre. Nakon što bih joj rekla da sam opet počela pisati, pitala bi me jesam li dobro ili rekla nešto poput: „Joj, ne, opet si depresivna!“ Možda sam odrasla ili ponovno postala dijete, to zapravo nije ni bitno, bitno je to da sam naučila pisati i kada sam sretna i ispunjena. No, sretna ili nesretna, uvijek sam se vraćala svojoj najdražoj temi – ljubavi!

  • Što je nastalo prvo, ljubav ili patnja?

Ovim riječima započinje film o kojemu ću govoriti danas, tim riječima započinje nova avantura s likovima s kojima se možete poistovjetiti ili u njima pronaći svoje cure, dečke, poznanike i ljubavnike. Kada sam odlučila da će moj novi post govoriti o muško-ženskim odnosima, javilo se pitanje – s kojim filmom to povezati? Pogledala sam toliko ljubavnih filmova, a sve što mi je padalo na pamet bilo je nekako izlizano i previše puta viđeno na coverima facebook profila svježe ostavljenih djevojaka. A onda se pojavila ideja i odgovor na sva ljubavna pitanja na koja sam ovim postom htjela odgovoriti. High fidelity film je koji obuhvaća sve – prekide i patnju, ljubav i zaljubljenost, priče iz obje perspektive – muške i ženske, dobru glazbu i iskazivanje emocija kroz istu, ali i nesavršenost ljudi i odnosa, analiziranje postupaka za koje znamo da ne donose dobro jednoj vezi i naposljetku – priznanje vlastitih grešaka – ljudskost.

Kolekcionar ploča, vlasnik vinyl shopa i glazbeni sveznalica, Rob (John Cusack), rastrgan svojim posljednjim prekidom odlučuje napraviti listu top pet najbolnijih prekida svoga života. Zadnje mjesto na toj listi odnijela je dječačka ljubav i prvi od mnogih prekida koje će Rob doživjeti. Ovo me vratilo u vrijeme kada mi je prvi puta slomljeno srce. Imala sam osam godina i neopisivu želju da Ivanu, koji je tada dolazio kod rođaka iz nebodera udaljenog dvadeset koraka od moga, budem prva ljubav. Ivan je to odbio, a ja sam u znak protesta prestala nositi haljine, zahtijevala od roditelja da mi odjeću kupuju na muškom odjelu Pitarella i kosu sakrivala u šiltericu. Taj period preboljevanja moje „playground love“ nije trajao dugo i ubrzo sam se vratila lakiranim cipelicama i oblačenju haljina.

Broj četiri ću preskočiti, a na broju tri zadržat ću se ne bih li podijelila s vama jednu davno zamijećenu stvar. Dakle, broj tri je ovdje najbitniji, a njega Rob dodjeljuje prekrasnoj, egzotičnoj Charlie (Catherine Zeta-Jones). Ona je sve što jedan muškarac želi, ona govori puno, govori o knjigama, glazbi i filmovima i dok to radi savršeno je samouvjerena, svi je slušaju i dive joj se. Divi joj se i Rob, možda i previše, a u isto vrijeme smrtno se boji svega njezinoga. Boji se njezinih knjiga, filmova i glazbe, boji se njezinih riječi, njezine kose i savršenih oblina. Boji je se nakon vođenja ljubavi, kada izađe iz kreveta i na sebe navuče jednu od njegovih majica. Boji se napuštanja… i dok ga gledam kako je preplašeno promatra iz kreveta, postavljam si pitanje – što se to u ljudima budi kada shvate da ih je njihov partner nadjačao u bilo kojem smislu? Što se to skuplja i stišće u grudima žena i među nogama muškaraca u trenutku kada plaća jednog partnera preraste plaću drugoga? Događa li se ovo podjednako ženama i muškarcima? Kako se oni nose s tim osjećajem?

Ova pitanja dovode me do davno pročitanog teksta i najdražeg mi književnika, Milana Kundere. U srednjoškolskim danima bila sam opsjednuta njegovim likovima i romanima. U najdražoj njegovoj knjizi čitala sam upravo o ovom fenomenu ili, bolje rečeno, osjećaju. Postoje jezici koji imaju riječi koje je nemoguće prevesti na druge jezike. Češki jezik ima jednu takvu, iako smo je mi pokušali (i uspjeli?) prevesti. Radi se o riječi litost (prevedno – ojađenost), a kako biste bolje shvatili o čemu se radi, prepričat ću vam dio romana „Knjiga smijeha i zaborava“. U petom poglavlju ovoga romana Kundera kroz priču o studentu govori o litosti (ojađenosti). Student i njegova prijateljica kupali su se u rijeci. Ona je sportašica, a njemu plivanje nikada nije išlo. Djevojka ga je ludo voljela i stoga je bila vrlo obazriva i plivala vrlo sporo kako bi išla u korak s njim,  ali u jednom trenutku prepusti se sportskom nagonu i otpliva do obale snažno i brzo. Student ju je pokušao pratiti, no uzaludno. Kada su se vraćali s rijeke, student se osjećao posramljeno i poniženo, tjelesno manje vrijedno te osupnut tim osjećajima, on djevojci udari šamar. Kasnije joj je objasnio kako se uplašio što je otišla od njega u nesigurno i kako ju je mogao povući vir, skrivajući pravi razlog svoje litosti (ojađenosti). Kada sam je prvi puta pročitala, ova je priča na mene ostavila ogroman utisak. Sjećam se da sam dio i zapisala u rokovnik u koji zapisujem najljepše i najdraže citate, pjesme, dijelove romana i raznih tekstova. Ovaj glasi ovako:

„Litost (ojađenost) je stanje ispunjeno patnjom, izazvano pogledom na iznenada otkrivenu vlastitu bijedu. Jedan od uobičajenih lijekova protiv vlastite bijede je ljubav, jer onaj tko je apsolutno voljen ne može biti bijedan. Svi njegovi nedostaci bivaju iskupljeni pod magičnim pogledom ljubavi… Apsolutna ljubav je u stvari čežnja za apsolutnim izjednačavanjem… Ali čim ta iluzija o apsolutnom izjednačavanju bude srušena, ljubav se pretvara u generator koji neprestano proizvodi mučenje koje nazivamo litost (ojađenost). Čovjek koji je duboko iskusio opću nesavršenost ljudi je relativno zaštićen od napada ojađenosti. Pogled na vlastitu bijedu za njega je nešto svakodnevno i nezanimljivo. Litost (ojađenost) je, prema tome, stanje tipično za doba neiskustva. To je jedan od ukrasa mladosti. Litost (ojađenost) funkcionira kao dvotaktni motor. Iza osjećaja patnje, slijedi želja za osvetom.“

No, što ako ljubav nije dovoljna? Što ako zbog osjećaja ojađenosti upropastite svaku svoju vezu? Koliko je šamara potrebno da se jedan muškarac osjeća jače od žene koja zna više od njega? Koliko je tretmana šutnjom potrebno da žena zaboravi da njezin partner izgleda bolje? Mjeri li se ljubav titulama, novcem i izgledom? Nestaje li ona u trenutcima narušene apsolutne jednakosti? Prije nego odgovorim na ovo pitanje, želim pokušati razbiti iluziju o tome da se litost pojavljuje češće u muškaraca – za mene to nije istina. Žene, također, mogu osjetiti duboku ojađenost. Pitanje je – gdje leži lijek? Jedini je lijek rad na sebi. Ukoliko ste ojađeni, problem nije u drugome, problem je u vama. Ukoliko ste ojađni, niste zadovoljni sami sobom i zbog toga nitko drugi ne treba trpjeti kazne. Ukoliko ste ojađeni, pravo je vrijeme da krenete za onim što vas ispunjava jer ispunjen čovjek zna da nitko nije savršen i da se duboko nezadovljstvo rađa nedostacima koje uviđamo kod nas samih, a ne saznanjem da je naš partner u bilo kojem pogledu bolji od nas.

IMGP9845IMGP9818

Advertisements

5 thoughts on “O Kunderi, ljubavi i Visokoj vjernosti

  1. Ivona says:

    Malo sam bila lijena pa sam tek sad skoknula do bloga i odmah me dobijes s jednim od najdrazih filmova/knjiga -high fidelity i klasicnim Kunderom. Potpisujem sve sto si rekla u zadnjem pasusu;) Rekla bih-citamo se ali moj blog stoji u nekoj pauzi od 2008:))

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s