Proza kraća od kratke ili ispovijesti jedne pičkice

moh
Mohammad Zaza

*

Svakog drugog dana sretnem se u sobi. Točnije u kupaonici. Svakog drugog dana postajem sve ružnija. Oni dani, između svakog drugog dana ne postoje. Ili ih se ne sjećam? Svakog drugog dana kažem si da ne pijem kavu. Onih dana, između svakog drugog dana, možda se ustanem ujutro i popijem jednu dok čitam novine. Da, tih dana možda čitam novine. Svakog drugog dana imam drugačiju kosu, a nos mi naraste, svakog drugog dana. Onih dana, između svakog drugog dana, nemam nos, a kosa se ne vidi od slamnatog šešira.  Svakog drugog dana jedem, i perem suđe svakog drugog dana. Onih dana ne jedem, živim u ladici između svakog drugog dana. Od danas, kažem si, od danas ćeš živjeti između svakog drugog dana. Živjeti onih dana koji ne postoje. Ili ih se ne sjećam, svakog drugog dana?

*

Sinoć sam provela sat vremena tražeći naočale kroz koje sam gledala. Bile su mi potrebne jer ne možeš vidjeti pravo kao kroz naočale kroz koje razmišljaš. Kada ih skinem izgubim te. A to se ne smije dogoditi. Jer ako gubim tebe, gubim i sebe. Stoga sam nastavila tražiti naočale kroz koje sam gledala tražeći ih. Jer ako ih nemam kako ću te onda pronaći? I gdje si pobjegao onaj dan? Taj isti dan  sam odlučila da ću ponijeti naočale i u tuš. Jer kako da razmišljam pravo kada nemam naočale kroz koje sam gledala sinoć tražeći ih. Znaš, ponekad izgubim razum kada nemam te naočale, a gubeći razum ja gubim i tebe. Gubeći tebe, ja gubim svoj razum. Nisi li ti moj razum? Moj razum do kojeg lako dođem noseći naočale. Sinoć sam, na svu sreću, pronašla svoje naočale. Našla sam i tebe. Skrio si se u ladici. Od sada i spavam s njima. Jer kako ću te pronaći u snovima bez naočala, naočala kroz koje sam gledala sinoć tražeći ih?

*

Zvuk gitare podsjećao me na tvoje korake. Kao da nisi znao kamo ćeš s njima. Baš kada pomislim da ćeš stati, ti ubrzaš. Baš kada pomislim da ćeš potrčati, ti ostaneš miran. I ne znaš kamo bi. Stvarno nisi siguran. Jer toliko puta prođeš kraj moga balkona… ponekad ostaviš nešto. Nekada samo stojiš. Ti zaista ne znaš s koracima. Kreneš mi u susret. Onda zatvoriš vrata. Sjediš dugo, dovoljno dugo da budem sigurna da te nikada nisam poznavala. Onda pozvoniš. Učiniš se stvarnim, a za trenutak koraci učine da ne postojiš.  Zato te molim; ostani miran.

*

Tijelo uopće nije žudjelo za dodirima. A ni u glavi nisam bila načisto s emocijama i ljubavnim smećem koje nude ljudi koje srećem na ulicama. A ja im nudim sreću kao iluzionist. Propadam, kažu. A možda je propast onaj cilj za kojim ja žudim. Propast ćete svi. A ja bih samo htjela prevariti smrt. Pa da svoju propast doživim od vlastite ruke. Tijelo uopće nije žudjelo za toplinom. A u glavi sam toplinu povezivala s poplunom i čizmama obloženim krznom. Životinjskim. Tijelo uopće nije žudjelo za mesom. A u glavi uopće nisam voljela životinje. Nisam voljela ni ljude. Osobito samu sebe. A tako sam dobro znala s ljudima. A tako sam loše vladala sobom. A i sobom, jer odavno je vapila za rukom koja će brižno pokupiti limenke i ostatak smeća. Limenke ću večeras prerezati na pola. Jučer ću se porezati. Dani imaju kriva imena. A ni moje nije pravo. Od danas me nazivajte Ništa.

 

*

Zalijepila sam traku na usta. Zamijetih da ne zamjećujem dijelove pjesama koji kasnije postanu zamijećeni. Ne govorim od tada. Dana kada sam zalijepila traku na usta. Ionako nikada nisam imala ništa pametno za reći. Ništa zanimljivo za primijetiti. I nisam znala utješiti. A zahtijevala sam utjehe. Prošetah po kući. Dvije stepenice gore, jedna dolje, pet gore, dvije dolje. Okrenem se i svratim do kuhinje. Nešto je vraški zaudaralo. 405 0653.

  • Mislim da se osjeti do tebe. Jer ovdje jebeno zaudara. Samo sam htjela reći da si kriv za sve.

Opet platim čišćenje. Ležim u krevetu dok telefon drsko pomiče stvari na polici za knjige. Za knjige kojih nema jer mrzim kad ste pametniji od mene. Onda bacim telefon među knjige i odlučim odspavati. Dugo.

*(dan kao san)

Jučer sam trčala tri dana.

Prvi dan izgubila sam majicu, ali nije smetalo jer je  vruće kada trčiš. Prvi dan je najgori, no navikneš se na žuljeve, do trećeg dana već ih nazivaš svojima. Vidjeh te prvi dan u izlogu. Jeo si nešto prije toga. Ostaci hrane krasili su tvoju majicu. Tvoju majicu koju sam nekada nazivala svojom.

-pristaje ti

Dobacim i nastavim trčati. Drugi dan bio je dan duži od dugih. Prije no što izgubim hlače, u džepu nađem ogledalo. Bila sam lijepa, kao onog dana kada sam išla na večeru. Jedva. Jer ja ne jedem večere, ali tvoja večera zvala se ručak. Ogledalo pukne, a meni gazda dodjeli sedam godina nesreće. Kada sam ih proživjela bila sam spremna za treći.

  • Susjeda, ide li?
  • Ide, ide, susjed. Polako, ali sigurno!

Polako ali sigurno idite svi u kurac, pomislim. Treći je dan sa sobom donosio kišu. Ona sapere sa mene tvoje ruke koje sam nekada nazivala svojima.

  • Hvala!

Izderem se. Pa lagano utonem u četvrti san.

*

A sada još jednom. Samo kako bih vas psovala. Kao kad se nasmiješim u liftu. Zapravo- pristojno pošaljem u tri pičke materine. Pičke. Da pičke. Inače, suviše sočno za moj rječnik. Jer sam pičkica, pa koristim što umjesto šta. I kada kažem doista ja to doista mislim. I nije mi strano. Sočno je strano za mene. Možda sam previše uštogljena jer ja ne koristim ni uštogljeno. Ono nije dio mog vokabulara. Govorim naranče i piškim dok vi pišate. A volim kada boli, osim kada boli dok izgovaram. Na posljetku, svi biramo svoje riječi. Svi biramo svoje načine. Osim mene. Za mene to činiš ti. Jer sam pičkica. Nikako pička.

/Priča nastala prije pet godina/

/ Odlučila sam uvesti jednu novost na blog, objavljivat ću svaki mjesec post koji je nešto drugačiji od mojih uobičajnih postova, objavljivat ću svoje kratke priče zbog velike zainteresiranosti za čitanje pojedinih dijelova tih priča. I još nešto, za sve one koji me još ne prate na Fb-u, mogu to napraviti sada – ninabljak , hvala vam svima što me čitate i komentirate ❤ /

Advertisements

4 thoughts on “Proza kraća od kratke ili ispovijesti jedne pičkice

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s