Noć na Zemlji

corkz

Već dugo ne pišem kao što sam pisala kada smo se prvi puta sreli. Moje riječi i vaša volja za upijanjem istih. Hvala vam na tomu. Već dugo ne gledam filmove kao što sam ih gledala dok sam boravila blizu Dunava. Novi Sad. Fali mi svaki atom toga grada. No, umjesto nabrajanja svih onih stvari koje sam rado radila tamo, istih onih stvari koje ovdje ne pronalazim, govorit ću ponovno o filmu. Točnije, govorit ću o dijelu filma.

Bio je neki bezvezan dan. Kao i svi drugi. Osim što je bila utakmica, nogometna. Ljudi koje nogomet nikada nije zanimao odjednom su postali strastveni navijači. Znojili su se i psovali na televizore. Ja sam sjedila u tišini. Bilo je čudno slušati ništa. Nije bilo susjeda koji su se dovikivali preko balkona, niti djece koja dozivaju majke da ih upitaju smiju li se udaljiti od zgrade. U to sam vrijeme prestala paliti TV jer nisam htjela nikakvo društvo, čak ni ono umjetno koje srećemo s druge strane ekrana. Prestala sam i slušati glazbu što me je (vjerojatno) dodatno otupljivalo.

Voljela bih da ne postojim – pomislila sam i upalila Jarmuscha. Night on earth film je koji se sastoji od pet dijelova. Priče se događaju u istoj noći, u vozilima petero taksista koji se nalaze u različitim gradovima – Los Angelesu, New Yorku, Parizu, Rimu i Helsinkiju. Ja ću (na trenutak ili za stalno) prestati pisati melankolične priče, one od kojih bole kosti i onaj dio u prsima koji se aktivira kada vas netko napusti bez dovoljno dobrog razloga. Ja ću, kažem vam, prestati pisati takve priče jer ako nastavim netko bi me mogao otpratiti do obližnje ustanove čije su sobe dobile ime po cvijeću. Želim govoriti o prvoj od ovih pet pričica jer me uvijek iznova fascinirala. I priča, i razgovor, i ideja, i predivna Winona Ryder. Ona je u ovoj priči djevojka imena Corky. Previše puši, a ruke i lice zamazala je popravljajući taksi koji vozi. Time se želi baviti u životu, želi biti mehaničar. Nakon što ostavi putnike na aerodromu, upoznaje uglađenu gospođu Victoriu (Gena Rowlands) čiji je posao pronalaziti mlade nade Hollywooda. Nakon nekog vremena provedenog u taksiju, dolazi do zaključka da je Corky savršena za ulogu u filmu i razgovorom je pokušava uvjeriti u to. Sjećam se kada sam prvi put gledala ovaj film – gorjela sam od želje da pristane. Mislila sam u sebi – pristani, pristani, budalo! Život će ti biti ljepši. Corky, naravno, nije pristala na to. To me je (tada) užasno naživciralo. A danas? Danas sam joj pomalo zavidjela. Osobito u vremenu u kojemu nisam znala što bih od sebe i sa sobom, tko sam trenutno i jesam li se ikada i poznavala!? Što uopće znam o sebi?

Nikada nisam voljela trendove. Čujem kako se nakon ove rečenice podrugljivo smijete jer – što je blog ako ne trend broj jedan u svijetu!? No, ja ostajem pri tom da ne volim trendove i da ih nikada nisam voljela. Ali, voljela sam da se moj glas čuje. Voljela sam biti glasna, no ne bez razloga. Htjela sam da ono što izgovaram ima smisao. Da nekada nekome podari nadu i odgovore do kojih sam nije mogao doći. Zbog toga sam pisala. Ali i zbog toga što sam voljela dijeliti svoj svijet sa svijetom. Zato sam i plakala pred drugima kada mi je bilo teško. Plakala sam dok stojim u redu na pošti. Plakala sam pred tatom kada sam prekinula s dečkom. Plakala sam na filmove i plakala sam, nekada, zbog toga što je neka Ruskinja osvojila zlatnu medalju u nečemu. Dirale su me često stvari koje nisu ni bile moje. A svoje sam darivala ljudima besramno. I suze, i smijeh, i igru, i bol. Otvarala sam se i prije nego otvorim pivo i otvaram se dok ovo pišem. Ovih bih dana voljela biti Corky. Sjediti na knjigama u taksiju i voziti uglađene dame u njihove velike vile. Voljela bih znati što želim biti i znam da ću uskoro opet biti sigurna u sve one stvari za koje sam prije sigurno znala da su moje. A do tada, do tada ću se nadati jednoj noćnoj vožnji u kojoj ću drugome pokloniti svoje riječi jer ovih dana nisam od slušanja.

hnjhnj3hnj5hnji2

Advertisements

6 thoughts on “Noć na Zemlji

  1. Mirjana says:

    Kažeš: “Dirale su me često stvari koje nisu bile moje.” Što bi ovaj svijet bez takvih ljudi? Propali bi kao Grčka. Bili bi kaljuža, obični materijalisti kakvi većina nas i jesu. Odbijam vjerovati da smo svi isti. I podržavam plakanje nasred ulice. Makar ne imalo smisla. Ja si valjda ne mogu pomoci, a da ne komentiram tvoja djela. Ne zamjeri! 😉 Samo hrabro naprijed … ❤

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s