Ljeto bez muškaraca

CIMG3239

Htjela sam maknuti misli s pogrešnih stvari i živjeti tuđi život na trenutak. U takvim situacijama okrećem se knjigama. To sam voljela raditi još od osnovne škole. Knjižnica mi je bila drugi dom. Svaki bih tjedan odlazila s prijateljicama u knjižnicu i uzimala tri knjige koje bih tako lako progutala, a sa svakom od njih odlazila sam u druge svjetove.

Ovo sam ljeto plakala nešto više nego obično i ljudi kojima sam bila okružena više nisu znali što bi sa mnom. A i kako bi mogli znati? Nitko nam ne može pomoći osim nas samih. Nakon previše provedenog vremena u tišini, nakon previše gledanja u prazno, odlučila sam posložiti sve stvari u glavi tako što ću ih prvo zapisati. Svoje sam odluke i ciljeve stavila na papir, a nakon toga otišla sam po porciju tuđeg života u knjižnicu. Željela sam čitati Virginiu Woolf i krenula sam prema policama engleske književnosti, a onda mi se nešto zažutilo pred licem. Bila je to knjiga Siri Hustvedt – Ljeto bez muškaraca. Najprije sam pomislila da se radi o prelakom štivu ili nekakvoj knjizi samopomoći, ali zbog pomisli da bi i moje ljeto moglo proći bez muškaraca, knjigu sam ponijela doma.

Sjela sam na kauč, opskrbila se voćem i hladnom vodom i započela svoje putovanje. Stranice sam okretala nevjerojatnom brzinom i bilo mi je čak malo neugodno što sam pomislila da bi knjiga mogla biti vraćena u knjižnicu istoga dana. Dakle, naslov me naveo na krivi zaključak, ovo nije bio ljubić niti knjiga za samopomoć. Ovaj je roman na šaljiv način govorio o najozbiljnijim i najsloženijim temama. Govorio je o ljubavi, braku, boli, smrti te trenucima u kojima više nismo sigurni tko smo, o trenucima u kojima preispitujemo vlastite postupke kako bismo se izgradili još veći i jači.

O tome je govorila Mia, glavni lik ovoga romana. Nakon što joj muž predloži pauzu i napusti je zbog puno mlađe radne kolegice (koju Mia naziva Pauzom), ona doživi psihički slom i završi u psihijatrijskoj ustanovi. Sve je to potakne da se okrene sebi, makne iz grada u kojem živi i ode majci u posjetu u svoj rodni grad u Minnesoti. Družeći se s nekoliko generacija žena, tamo doživljava duboke promjene i preporod. S majčinim prijateljicama (Labudicama) iz doma za starije, s dvadesetogodišnjom susjedom i njezinom djecom te s tinejdžericama kojima drži sate kreativnoga pisanja. Mia je pjesnikinja i kroz knjigu se pojavljuju brojni stihovi što ovaj roman čini vrlo posebnim. Ono što me dodatno iznenadilo bilo je ispreplitanje različitih grana nauke, filozofije i umjetnosti te način na koji autorica barata podacima i sklapa ih u predivno pismo kojim poručuje brojne, snažne poruke.

Ono što je mene ostavilo bez teksta dio je u kojemu uspoređuje muškarce i žene, iako, moglo bi se reći da to radi kroz čitav roman. Govori o tome kako se kroz povijest različito mislilo o ženskom i muškom mozgu. U nekim se periodima smatralo kako je muškarac inteligentniji, u nekim da je to žena. No, ono što sam izvukla iz svega ovoga, iz Mijinog ljeta bez muškaraca, jest to da smo u ljubavi svi jednaki. Da nikoga život ne štedi. Da smo svi isti pred sudbinom i pred stvarima koje su veće od nas. Da smo svi smrtni. Da se na kraju svega gleda tko je kakav čovjek i da je plemenito praštati. Shvatila sam da provesti ljeto na nešto drugačiji način od planiranoga nije značilo biti nesretan. Provesti ljeto bez nekoga ili nečega na što si računao može biti prava mala avantura. To je napravila i Mia. Okrenula se sebi tako što se okrenula drugim ženama. U razgovorima s majkom i Labudicom Abigail, Mia je promišljala o smrti, starosti i svemu što nam ona donosi. Govorila je o vremenu u kojemu je žena (Abigail) morala skrivati svoju umjetnost jer je bila previše ekstremna za to doba. Vrijeme koje je provodila sa svojom susjedom bilo je ispunjeno razgovorima o majčinstvu, propuštenim prilikama i nevoljama koje prolaze mnoge žene u brakovima. Kroz svoja predavanja i druženje s tinejdžericama, Mia je govorila o vrlo teškom periodu kroz koje svaka žena, odnosno djevojka prolazi. O odbačenosti zbog toga što si drugačiji, o dječjim zadirkivanjima koja nerijetko ostavljaju duboke posljedice za osobe koje to prolaze.

Ova žuta knjiga govori o mnogo toga. Duboke misli iskazane kroz filozofiju, biologiju, kvantnu fiziku, sociologiju, povezane na tako lak i čitljiv način, navest će vas da i sami preispitate sebe, svoje postupke i svoje mogućnosti. Na kraju svega dat će vam nadu i vjeru u to da se svaka stvar dogodi u pravom trenutku i da je baš morate proživjeti kako bi iz toga izašli jos bolji i snažniji. Naučit će vas kako da na svoje ljeto bez nekoga ili nečega gledate kao na dar koji je došao u pravi tren.

Advertisements

4 thoughts on “Ljeto bez muškaraca

  1. Nitko nam ne može pomoći osim nas samih! Totalno to! Nakon ovako dobre recenzije ovu knjigu cu deff posuditi u knjižnici … Bilo bi šteta da,,ako ne vec kao pisca, jednog dana tvoje recenzije ne vidimo na koricama knjiga …Go girl!

    Like

  2. Upravo je čitam po drugi, a možda i već treći, put. Stalno joj se vraćam koliko je životna, umilna, topla te iznimno duhovita knjiga.
    Preporuka u svakom pogledu.

    Ps. Ne zamarajte se pretencioznim naslovom, ovo djelce je puno, puuuno više od površne percepcije naziva knjige. 😉

    Like

    1. Upravo to. Ja sam baš dobila dojam da je nekakvo lako štivo, kao što sam i napisala, ali baš je suprotno od toga. Sigurna sam da ću je i ja pročitati još koji put (:

      Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s