Pismo moru

Kada bih mogla pisati moru, ovom ovdje moru, blizu naše kuće, rekla bih mu neka nas čuva ove godine. Kada bih se mogla obratiti plaži, ovoj ovdje plaži, blizu naše kuće, rekla bih joj neka nas drži nasmijanima – kakve nas je i prvi puta zatekla. Kada bih mogla pisati Rabu, našem otoku, kao što je naše sve jer smo ovdje mi postali mi, napisala bih mu najljepšu pjesmu, pjesmu o nama – onu gdje ja prestajem biti ja i gdje ti prestaješ biti ti, onu u kojoj postojimo samo mi i ono što je naše – i more, i plaža, i otok.

Kada bih mogla pisati moru – rekla bih mu da su najljepši poljupci u njemu i da su zagrljaji jači za vrijeme valova, rekla bih mu da me oči ne peku dok te gledam pod vodom kako se smiješ. Kada bih mogla pisati moru – zamolila bih ga da nam pokloni svoju snagu jer smo postali suviše slabi, priznala bih mu da se bojim da nas valovi ne odnesu na krive strane – tamo gdje ja postajem samo ja, a ti samo ti. Tamo gdje ništa nije naše, gdje se “mi” piše malim početnim slovom.

Kada bih mogla pisati suncu – ispričala bih mu kako su me pekli tabani dok sam te čekala da skočiš sa mnom u vodu. Pričala bih mu kako smo se smijali glasno dok su nam gorila leđa i kako smo se smijali opet, dok su nas pekle slatke rane njegovih zraka. Kada bih mogla, napisala bih mu kako smo se smijali i dok se skrivalo od kiše, iza oblaka. Kako smo ga čekali da ponovno izađe i držali se za ruke dok smo si otkrivali tajne i upoznavali skrivene dijelove naših bića.

Kada bih mogla pisati Rabu – rekla bih mu da smo se zaljubili na njegovim plažama, na njegovom kamenju i u njegovom moru. Kada bih mogla pisati njegovom, našem moru – ispričala bih mu onu priču u kojoj smijeh i poljupci imaju glavnu ulogu. Ispričala bih mu kako se smijem toliko jako da se moram držati za tebe kako ne bih potonula.

Kada bih mogla pisati ljetu – rekla bih mu neka prestane glumiti stranca. Jer  – ljeto je naše godišnje doba, kao što je naša i plaža, i more, i otok…ljeto je naše jer smo tada mi postali mi i ako nešto mora potonuti u tom našem moru neka potonem ja, neka potoneš ti i neka dođemo doma. Tamo gdje je sve naše, tamo gdje je sve ljepše i jače, tamo gdje se “mi” piše velikim početnim slovom.

CIMG3316CIMG3323CIMG3328CIMG3315CIMG3335CIMG3337

Advertisements

2 thoughts on “Pismo moru

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s