Otkrivam – zašto sam postala vegan

veg

Projekt otkrivam započela sam kako biste bolje upoznali osobu koja stoji iza, sada već, trideset postova. Do sada sam vam otkrila kakva sam bila kao dijete i kakva sam danas. Ono o čemu želim govoriti u ovom postu vrlo je bitna stvar u mom životu i stoga je želim podijeliti s vama.

Moja odluka došla je u trenutku kada sam čitala štivo za faks. Iako sam nekoliko mjeseci prije toga razmišljala o povratku na vegetarijansku ishranu, nisam imala čvrste razloge i stajališta i ta je misao ostala lebdjeti u zraku. Srela sam svega nekoliko vegana u svom životu i (iskreno) tada mi nisu bili jasni. Jedna od njih bila je moja asistentica iz Logike i često sam, gledajući je kako pod pauzama jede suho voće i orašaste plodove, znala reći prijateljima – što ta žena jede, pobogu?! Da, ja sam bila jedna od tih s kojima se sada svakodnevno susrećem. Zbog toga im ne uzimam za zlo kada me to pitaju, a primijetila sam da mnogim veganima to smeta. Uvijek se radujem ako me netko pita što jedem, gdje kupujem hranu, što sam sve izbacila iz prehrane i je li mi bilo teško.

Dakle, sve se to odvilo u pola sata pred kraj prošlog ljeta. U to sam doba uvijek kod strica na selu, nedaleko od Novog Sada, tamo se pripremam za nadolazeće ispite. Čitala sam literaturu za ispit iz Bioetike i kada sam došla do dijela koji govori o pravima životinja i (ne)etičnosti ubijanja istih u bilo koje svrhe, odlučila sam jednostavno prestati jesti meso. Nikada prije nisam promišljala o sličnim pitanjima – je li ispravno iskorištavati životinje u svrhu hrane, kozmetike, odjeće i obuće? Je li ispravno neke životinje jesti, a neke smatrati čovjekovim najboljim prijateljima? Zašto si uzimamo za pravo stavljati se iznad ostalih bića? – takva i slična pitanja pojavila su se meni nakon što sam prvi puta čitala o položaju životinja. Nisam znala da su životinje tretirane na toliko odvratne i bolne načine. Nisam znala da se zatvaraju u premalene prostore kako bi im meso bilo što mekše. Nisam znala da ih hrane antibioticima kako bi im meso bilo svjetlije. Nisam znala da tele odvoje od majke u toliko ranoj dobi i da ga kasnije s brnjicom na njušci stave kraj nje kako bi dala više mlijeka nakon što čuje njegove krikove. Nikada prije nisam promišljala o osjećajima životinja. Iako nikada prije nisam osjetila dublju povezanost sa životinjama (čak ni psima i mačkama), kada sam naučila bioetičke termine poput – patocentrizam i specizam – shvatila sam da griješim. Govoriti za neke vrste da su superironije u odnosu na druge (specizam) jednostavno je krivo, čak i kada se radi o čovjeku. Od davnina nas uče da smo iznad drugih bića, čovjek se stavlja u centar svega i smatraju ga gospodarom ostalog živog svijeta. Mnogi mi govore kako smo mi na vrhu hranidbenog lanca i kako je to potpuno normalno. Uvijek kažem da mi doista jesmo napredniji od ostalih vrsta, posjedujemo svijest o sebi, drugima i svojoj okolini te bismo upravo zbog toga trebali shvatiti da je iskorištavanje životinja krivo.

Čudno mi je da se ljudi slažu s teorijom „tko je jači, taj tlači“ kada se radi o pravima životinja, a kada se radi o njihovim vlastitim, onda pljuju po svima onima koji su u bilo kojem smislu jači od njih i koji svoj položaj zloupotrebljavaju. Vegani itekako postižu nešto svojim načinom života. Jedan vegan svake godine spasi gotovo 200 životinja nekonzumacijom mesa, vegan često puta svojim aktivizmom, svojom pričom i razgovorima otvori oči drugim ljudima. Veganstvom se spašava naša planeta koja je, između ostalog, uništena zbog potreba mesne industrije. Na pitanje fali li mi ponekad meso, riba, sladoled, čips, čokolada, odgovaram negativno. Znam zbog čega ovako živim i zbog toga se osjećam odlično. Lagala bih kada bih rekla da mi roštilj, riba ili čokolada ne mirišu lijepo, lagala bih kada bih rekla da mi u nekim trenucima nije bilo teško. No, teško mi je bilo zbog ljudi koji me često puta nisu shvaćali. Mrzim rečenice koje započinju – e, da barem… jedeš sir, jedeš ribu, ponekad pojedeš meso. To mi nikada neće biti jasno jer ja svojim prijateljima nikada nisam govorila – e, da barem ne jedeš meso umrlih i izmučenih životinja.

Često se znam začuditi nad onim što sam sada. Sama sebi ponekad kažem – Nina, pa ti si vegan! No, onda se sjetim da sam oduvijek branila one slabije, one čiji se glas ne čuje i zaključim da sam samo nastavila svoj put. Put koji se i dalje može širiti. Veganstvo me naučilo puno toga. Naučilo me misliti na način koji nisam poznavala do sada. Naučilo me strpljenju. Naučilo me da nas krivo uče od malena, da mnoge stvari nisu uopće potrebne u našoj prehrani. Naučilo me kontrolirati se. Naučilo me da postoji prekrasan svijet meni (tada još) neistražene hrane i namirnica. Naučilo me da smo svi isti. Naučilo me da  je licemjerno voljeti pse i mačke i užasavati se nad ubijanjem istih jer svinje, krave i ovce zaslužuju istu pažnju i istu količinu empatije. Naučilo me nikada ne popustiti, ali zadržati ljutnju i bijes te reći (sasvim dovoljan argument) – i životinje su živa bića, i životinje osjećaju bol i strah, i životinje vole, često puta više i iskrenije od nas!

 

 

 

Advertisements

5 thoughts on “Otkrivam – zašto sam postala vegan

  1. David says:

    Odličan post, Nina. Jako je dobro što govoriš sa pozicije nekog ko, pre prelaska na saosećajnu ishranu, nije sasvim video značaj u borbi za životinjska prava. Masovna indoktrinacija apatijom kroz perfidnu propagandu raspevanih kokoški, nasmejanih krava, i razigranih svinja na ambalažama i u reklamama dovela je do životinjskog holokausta. Na glavnoj kapiji Aušvica stoji bilbord sa veselim licima logoraša. Njihov vapaj je ućutkan najvećom laži u istoriji. “Žrtve žele da budu žrtvovane. One tome služe”. Isak Baševis Singer je rekao: “Kada čovek ubije životinju za hranu, on nipodaštava sopstvenu glad za pravdom”. Potom se kolektivno pitamo otkud toliki zločini svud unaokolo. Ali, to je pogrešno pitanje. Uzimajući u obzir šta ljudi jesu, pravilnije bi bilo pitati zašto zločina nema više. Naravno, ima ih više nego što mislimo. Opstanak civilizacije počiva na brutalnom nasilju i iživljavanju nad slabima i nedužnima. To ne mora, ne treba, i ne sme da bude tako. Ja u tome ne želim da učestvujem, i volim što nisam jedini, Nina.

    Like

    1. ninabljak says:

      Hvala ti puno! I hvala na velikom komentaru punom istine!! Žalosno je što više ljudi ne razmišlja ovako, ali mislim da smo na pravom putu da to bude tako. Ili imam previše vjere u ljude i nove generacije?

      Like

  2. misaee says:

    “Sto jedes?” Ljudi se zaista iznenade kad im kazes sto jedes, uglavnom pitaju jer ih zanima. Do sada se nisam susrela sa puno onih “zlocestih” pitanja, a vec sam godinama vegetarijanka. Isto tako, kad napomenes da nisi oduvijek vegoš- iznenade se 😀 Nekako svi ocekuju da si odgajan u obitelji koja je veganska/vegetarijanska.
    PS- ima i super knjiga- Melanie Joy,Zasto volimo pse, jedemo svinje i nosimo krave

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s