O tetovažama, životu i promjenama

img-6724-1

U potrazi za uputama o njezi tetovaže, naišla sam na temu (na forumu) imena – Zašto se žene tetoviraju? Nakon toga sam kliknula na link ne bih li saznala o čemu se radi. Prije svega, željela bih naglasiti kako se radi o temi pokrenutoj od strane muškarca. Njemu nikako nije bilo jasno zašto se žene tetoviraju –  kada u Bibliji jasno piše kako ne bismo trebale uništavati svoje tijelo i kada svi znaju da to na ženama izgleda ružno i vulgarno. U šoku i nevjerici čitala sam komentare žena čija reakcija nije bila ništa manje dramatična od moje. Pitala sam se kako se usuđuje raditi razliku između muškog i ženskog tetoviranog tijela te između muškaraca i žena uopće?! Onda sam se sjetila da živimo u Hrvatskoj. Sjetila sam se koliko je teško biti drugačiji u našoj državi. Kolike su probleme imale pojedine osobe zbog svog izgleda i to ne samo u malim gradovima, već i u metropoli. Uvijek se rastužim kada shvatim koliko je mladih ljudi s predrasudama. Okruženi smo osobama koji misle da je LGBT populacija nešto neprirodno i bolesno. Okruženi smo mladim ljudima koji prave razlike i koji dijele ljude na one „normalne“ i „nenormalne“. Kako bih odgovorila na pitanje – je li danas teško biti istetovirana žena u Hrvatskoj –  za pomoć sam se obratila prekrasnoj i talentiranoj Miji Kuleš.

  • Prije nego što krenemo s pitanjima, reci našim čitateljima tko je Mia Kuleš?

Definitivno bih za sebe rekla da sam sanjar. Oduvijek bila i još uvijek jesam.

Licencirani sam fitness trener i vlasnica jednog malog pole dance studija u Zagrebu, Pole Heightsa te s ponosom mogu reći kako sam ono u čemu uživam najviše pretvorila u svakodnevicu i što ljubav prema pole danceu mogu podijeliti s drugima, sport koji mi je prije skoro pet godina promijenio život i promijenio mene.

  • Što tvoje tetovaže govore o tebi? Ljudi gotovo uvijek pitaju tetovirane osobe za značenje njihovih tetovaža. Ja kažem da ne moraju sve tetovaže imati smisao jer i estetsko samo po sebi ima smisao. Jesi li ti među onima koji zagovaraju smisao u svakoj tetovaži ili spadaš u ovu drugu grupu ljudi?

Mislim da većina s prvom tetovažom teži značenju iste, ali s vremenom se sve mijenja pa tako i to. Rekla bih da definitivno spadam u grupu ljudi koji ne teže značenju, već se odlučuju za motiv koji im je estetski lijep i koji im stilom, baš u tom trenutku, „sjedi“.

Danas, nakon osam godina tetoviranja ne bih rekla da tetovaže koje nosim na sebi opisuju pravu mene, jer kako se sam stil odjevanja mijenja kroz godine, tako se mijenja i stil i motivi tetovaža.

Srećom pa se na mojoj koži može naći svašta, od dosta dark motiva s kojima sam krenula sa osamnaest – do onih gdje vam srce zatitra od slatkoće. Nespojivo kod mene ide u paru :’) ali to je moja priča i zato ih i volim!

  • Tetovaža je nešto trajno, za razliku od pirsinga koji se može skinuti u bilo kojem trenutku. Ja puno više razmišljam u odabiru odjeće i često puta požalim što sam nešto kupila. Tetovirala sam se svega dva puta i obožavam svoje tetovaže! Jesi li ti ikada pomislila da ćeš požaliti ili požalila zbog neke?

E pa baš u tome i je razlika! Ti ih imaš dvije, ja pak preko dvadeset i pet i normalno je da se u moru tetovaža nađe i ona s kojom nisi u potpunosti zadovoljan, bio to krivi motiv danas ili realizacija istoga.

Do sada sam imala tri cover upa što bi značilo da sam one s kojima sam bila nezadovoljna prekrivala drugima i stvarno mi nije nimalo žao. Držim se onoga da sve ima svoj razlog i vrijeme, tako da možda nisam griješila prije, danas na sebi ne bih imala meni najdraže tetovaže. Kao da pričam o životu jel’da?

  • Jesu li ti tetovaže ikada stvarale problem kod – posla, škole, privatnog života? Jesi li više puta čula pozitivne ili negativne komentare vezane uz svoj izgled? U malenom gradu u kojem sam odrasla, često puta se događalo da osobe drugačijeg izgleda psuju, gađaju kamenjem pa čak i pljuju. Kako to izgleda u Zagrebu?

Ne mogu ti ni opisati koliko me užasava čuti tako nešto, ali veliki grad i život u njemu čini razliku te mislim da tako ekstremnih slučajeva ima malo. Danas je normalno vidjeti more istetoviranih ljudi, onih manje i onih više, bilo to na televiziji, u tramvaju ili u prolazu. Uvijek će se naći i onih koji će si uzeti za pravo komentirati. I zašto kažem „uzeti za pravo“? Zato što moj izbor da izgledam kako izgledam ne škodi ama baš nikome. Iako živimo u konzervativnoj državi gdje se ono drugačije smatra krivim, nikada nisam išla protiv sebe kako bih ugodila tuđem oku ili želji.

I sama sam se naslušala „prodika“ oko ugrožavanja vlastite budućnosti zbog čestog tetoviranja i sve većeg broja tetovaža, ali svaki posao do sada našla sam i dobila upornim radom te se nikada nisam kočila zbog toga kako izgledam, jer to sam ja, sebi normalna, a drugima drugačija. Danas poglede u tramvaju i negativne komentare više ni ne primjećujem, ljudi će uvijek komentirati, a najbitnije je osjećati se ugodno u vlastitioj koži što će se vidjeti, osjetiti i zbog čega će jedan lijep komentar baciti u zaborav sve one ružne i zlonamjerne.

  • Ispričaj neku zgodu ili nezgodu vezanu uz tvoj izgled!

Za sada mi je definitivno najdraži nedavni posjet od strane zaposlenika Holdinga koji nam je u vrijeme jutarnjeg treninga pokucao na vrata te tražio direktora firme. Na moj odgovor kako sam to ja, njegovo je lice vrištalo šokom i nepovjerenjem te je i sam priznao koliko je iznenađen vidjeti baš mene. To puno govori o očekivanjima drugih i koliko je možda čudno vidjeti djevojku poput mene da ostvarujem nekima neostvarivo, ali hej, zašto se ograničavati i štetiti sebi, ako se trudom možemo dokazati makar izgledali, nekima, „neprofesionalno“ 🙂

  • Misliš li da Hrvatska kaska za ostalim zemljama kada je u pitanju diskriminacija na temelju izgleda i vlastitih odabira? Ja se uvijek rastužim kada shvatim da postoje mladi ljudi poput nas koji sve što je „drugačije“ gledaju s nekom mržnjom. Što ti misliš o tome?

Itekako i ne samo u tome, ali se opet uvijek sjetim kako je negdje i gore. Dok je vani normalno izgledati kao ja, body modifikacija, bila jednostavna kao promjena boje kose ili pak ugradnja silikona i dalje je više prihvatljivija od par tetovaža na vidljivijem mjestu. Kao što sam već i rekla, pravilnim stavom  i upornim radom svatko će dokazati kako vanjskii izgled ne igra neku ulogu već je stvar privatnog izbora.

Vrijeme će pokazati kakav nam je odgoj mladih danas i koliko su sami otvoreni prema novom i drugačijem. Sama imam sreću biti dijete genijalno liberalnih roditelja koji su moje želje uvažavali jednako količini poštovanja kojeg su dobivali od mene. Danas sam osoba koja jesam najvećim dijelom zahvaljujući njima, jer su me uvijek prihvaćali takvom kakva jesam i ponosili se mnome.

  • Pogledala sam video u kojem govoriš kako se konačno osjećaš dobro u svojoj koži. Kako je došlo do toga? Zbog čega to prije nije bilo tako i što bi poručila djevojkama koje su nezadovoljne sobom?

Rekla bih da danas nema djevojke, kamoli žene, koja je u potpunosti zadovoljna sobom, svojim izgledom i koja ne bi, barem nešto, bila to sitnica, promijenila na sebi.

S obzirom da imam dijagnosticiranu skoliozu, iskrivljenje kralježnice zbog koje su mi doktori najavljivali operaciju u ranim dvadesetim godinama, a bavila sam se svim oblicima plesa i sporta kroz osnovnu i srednju školu, tražila sam nešto što će me dovoljno zainteresirati, a opet imati pozitivan rezultat na moje trenutno stanje. Uz sve to vukla sam i borbu s manjkom kilograma, i ne govorim o mogućim poremećajima već su geni i brzina metabolizma otežavala moj dobitak na kilaži.  Skoro svaka djevojka ravne kose želi frčkavu i obratno, tako sam i ja sama htjela obline i osjećati se ženstveno te uz sve probleme s kralježnicom i vidljivog iskrivljenja nisam bila nešto zadovoljna niti sretna.

I tako mi je pole dance promijenio život. Kroz njega sam naučila slušati vlastito tijelo i više ga cijeniti, jer je ono u stanju pokazati puno više od očekivanog uz pravilan pristup, rad i brigu. Sretno mogu reći da su mi leđa sada definitivno najjači dio mene i najveća prednost te sada, kada se pogledam u ogledalo, vidim istu „iskrivljenu sebe“, ali zdraviju, jaču i sretniju jer sam manu koja mi  je štetila zamijenila za slatki čvorić na dnu kralježnice, tj. prihvatila ga. To nije kao iskrivljeni nos koji možemo popraviti, to je „stup“ tijjela koji trebamo njegovati.

Fizički napredak kao i metalni je neizbježan, jer pobijediti strah i vjerovati u sebe današnjim je ženama najteže.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s