2016.

r1-00859-0025-2
Fotografija – Diana Mataković

Ova je godina bila poprilično šarena. Dogodile su se stvari koje ne žele stajati jedna kraj druge. Neke sam stvari morala pustiti da odu, a nekim sam stvarima otvorila vrata i pozvala ih u svoj dom. Ne želim vas lagati, nikada to nisam radila. Uvijek sam otvoreno i iskreno pisala o svemu onome što osjećam i što proživljavam. Zbog toga ni ovaj post neće biti izuzetak. Dok ovo pišem osjećam u isto vrijeme ogromnu prazninu i tugu, ali i olakšanje. Kraj ove godine odlučio me je lišiti osobe koja mi je jedno vrijeme bila bitnija od svih drugih. No, na drugim poljima sam dobila i svaki dan imam priliku raditi nešto što volim. Ako se osvrnem na 2016. godinu, najprije moram reći da je trajala duže od drugih. Neki su njezini periodi izgledali nepremostivo. Puno sam suza pustila ove godine, ali sam njima i dobro namočila tlo iz kojeg je izašlo nešto predivno. Moja je godina savršen omjer dobrog i lošeg. Ova mi je godina dokazala nešto u što vjerujem odavno, a to je da sve ono što jako želim, uvijek i dobijem. Kada se sjetim početka 2016. godine, vidim se kako ležim na istom ovom krevetu s kojeg upravo pišem. Vidim se kako nezadovoljno kukam i plačem svom najboljem prijatelju. Iako sam oko sebe imala ljude koji me vole i podržavaju, nisam bila zadovoljna sama sobom i znala sam da se moram pokrenuti. Dugo sam bila stajala na mjestu. Ovaj blog bio je prvi korak u ostvarenju svega onoga što sam danas. Počela sam rasti u nekim smjerovima za koje nisam ni znala da postoje. Narasla sam do neprepoznatljivosti. Nekada začudim sama sebe. Ova mi je godina donijela plodove mog napornog rada. No, ova je godina odlučila i uzeti mi nešto za što sam naivno mislila da će trajati zauvijek. Uvijek sam bila nepopravljivi romantičar. Ne planiram se mijenjati, uvijek ću to i biti. Samo što čovjek s godinama počne prihvaćati stvari onakve kakve jesu. Nekada si treba priznati da ljudi nisu onakvi kakvi smo mislili da će biti. Ljudi se mijenjaju, rastu, razilaze i to često pogodi ljude koji se jako vole.  Ništa nije vječno pa ni ljubav za koju znamo da je toliko velika da jede sve pred sobom. Nešto je odlučilo uzeti mi osobu koju i dalje jako volim, ali to nešto je odlučilo i dati mi stvari koje me vesele više od ičega. Ova je godina bila poprilično izazovna, nekada teška, često puta lijepa. Ova me godina naučila da ne postoji ništa snažnije od mene same. Ova me godina naučila nekim stvarima koje su je olakšale i nadam se da će vam one poslužiti kao putokaz u godini koja je ispred vas!

  1. Češće se stavljajte na prvo mjesto. Ne trudite se svim silama popravljati one koji taj posao moraju obaviti sami.
  2. Više šetajte. Šetnja rastrećuje misli i svaki vam korak daje nadu u bolje sutra.
  3. Radite naporno i radite ono što volite. Svaki trud se isplati!
  4. Ne razmišljajte previše o stvarima koje su prošle. Uspomene su lijepe, ali ponekad i toksične. Bitno je dignute glave ići naprijed.
  5. Ne sramite se biti slabi, no ne dopuštajte si ostati takvi.
  6. Ne sramite se plakati. Plakanje donosi ogromno olakšanje. No, zapamtite da nakon reda suza dolazi red smijeha!
  7. Ne bojte se svojih emocija. Uvijek slijedite svoje srce i budite iskreni bez obzira što vam govorili drugi.
  8. Okružite se ljudima koji su pozitivni i koji iz vas izvlače ono najbolje. Ljudi, njihove radnje i emocije, doista utječu na druge ljude.
  9. Više vjerujte u sebe. Sami sebi budite najveća podrška!
  10. Svakog se dana zahvalite za ono što imate, čak se i u trenucima u kojima osjećate veliko nezadovoljstvo i tugu sjetite svih onih lijepih stvari koje krase vaš život!
Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s