Dnevnik mojih umiranja

xdeathcardmeaning-jpg-pagespeed-ic-hebjiw1-c7
Svojim izgledom ova karta obično prestraši osobu kada je izvuče, ali ONA zaista ne predstavlja SMRT osobe u pravom smislu te riječi. Više predskazuje zaokruženje i kraj teškog perioda, kraj iskušenjima i rađanje novih pogleda na život. 

Prebrzo mi prolaze dani. Napravim tri koraka naprijed pa jedan nazad. Zbog čega se, mi ljudi, toliko volimo vraćati stvarima kojima je prošao rok trajanja. Odavno. Ozljeđujem se mislima, namjerno, čini mi se. Jednom mi je Netko rekao da volim biti tužna. To je moja bolest. Omotam se tugom i ležim u kutu kreveta – ne želim postojati. Ona se suočim sama sa sobom – najčešće u kadi, dok slušam kako voda udara po mom izmorenom tijelu. Priznam si, onda, da sam željela sve što mi se dogodilo u zadnjih mjesec dana. Zamišljala sam samoću gotovo svakog dana. Scenarije u kojima glavnu ulogu imam jedino ja, bez njega, bez neke osobe kraj sebe – osobe koja bi mi trebala zagrijati hladne tabane na kraju dana. No, teško je prihvatiti samoću – kada je vani hladno ili kada se sretneš s nečim što bi shvatila jedino ona osoba koje više nema. Ozljeđujem se mislima, trgam posljednje ostatke nas sa svoje kože. Sutra, nakon te borbe, rađam se jača. Duboko u sebi znam da mi nikada nitko nije trebao za sreću – osim mene same. Sada je jedino vrijeme koje me treba brinuti – sada i ovdje – ponavljam si to svakoga dana. Nekada se ne slušam, bježim kroz prozore sadašnjosti u prošlost koja želi da joj poklanjam svoje suze.

Dobro sam, jesam doista. U meni se samo događa oluja – miješanje osjećaja. Ponekad poželim vrištati. Zamišljam kako bi reagirali ljudi da se počnem derati nasred trgovine, da se slomim dok čekam zeleno na semaforu. Volim šetati kada je hladno. Ne volim ustati iz kreveta ujutro – sve dok ne ustanem – nakon toga se osjećam bolje nego ikada. Ne postoji bolji osjećaj od onoga kada završim s poslom – znajući da sam danas napravila nešto korisno, razveselila nekoga, razveselila samu sebe.

Većinu dana u tjednu sam dobro. No, uvijek dođe onaj jedan kada falim sama sebi. Kada mi fali sve što više nemam. Dobra je stvar što sve prolazi. I sreća, i tuga, i bijes. Dobro sam, jesam doista. U meni se samo događa nešto što sam već prošla. Nešto što je već prošlo. Nešto nakon čega postaneš bolja osoba. Nešto iz čega naučiš kako ne bi ponavljao iste greške.

Žao mi je što sam vam postala nezanimljiva. Žao mi je što moje priče u zadnje vrijeme nemaju smisla. Nemaju smisla zbog toga da bi se smisao vratio u moj život. Izgubljeno tragam za onom Ninom koja se izgubila negdje na kraju proljeća. Previše se poklanjam ljudima koji zauzvrat daju jako malo. Nisam ljuta na njih…i oni su, naposljetku, samo izgubljeni stanovnici ovog Svemira. Traže se, čekaju, sigurno nekada i plaču, čude se i žele da sve postane bolje od ovoga što imaju sada. I postat će. Postat ćemo…najbolje verzije sebe. Ipak smo sami sebi najbolji sparing partneri. Stari mi protiv sadašnjih sebe – nestrpljivo iščekujem nas koji još uvijek ne postoje.

Advertisements

4 thoughts on “Dnevnik mojih umiranja

  1. You made now terrific document i have to state. Plensiagly shown info in this post, I prefer to go through this sort of things. The class of writing is fine and also the final result is wonderful.

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s