Kako sam?

 

nin2Kako sam? Kako se osjećam?

Na trenutke je sve po starom. Ne postoje promjene, nikada ih nije ni bilo. Na trenutke se sretnem kako zamišljeno gledam u smjeru prošlih vremena. Slušam i glazbu koju nisam čula godinama. Šišala bih kosu. Farbala je. Radila bih stvari koje ne trebaju raditi osobe od dvadeset i šest godina. Voljela bih da mi je sedamnaest. Nekih se dana osjećam prestaro – kao da je prošlo sve što me nekada ispunjavalo. Nekih se dana osjećam kao da mi je netko nešto zabranio, a pravila (vjerujem) nisu uklesana ni u jedan kamen. S koliko je godina glupo ispijati pivo na klupici u parku?

Kako sam? Kako se osjećam?

Na trenutke se ne prepoznajem. Dodijeljena mi je uloga koju nikada prije nisam igrala. Mogu vam reći da je igram poprilično dobro, ali…nekada se ne prepoznajem. Odrastanje je postalo čudna igra. Voljela bih da mi je šesnaest. Voljela bih ne žudjeti za stvarima koje su prošle. Vraćanje starim stvarima – tu osobinu možete iščitati iz mojih pokreta i mojih navika. Zašto sam se uvijek vraćala pogledanim filmovima i pročitanim knjigama? Postoje ti neki ljudi, među kojima sam i ja, kojima je mrsko bacati stare stvari, koji sebično čuvaju iskorištene karte za vlak, ulaznice, stare rokovnike. Postoje ti neki ljudi, među kojima sam i ja, koji ne mogu preboljeti stare verzije sebe.

Kako sam? Kako se osjećam?

Ponekad se izbjegavam. Ponekad bih da me puste na miru. Voljela bih odmor od svega. Zamišljam se u skromnoj hotelskoj sobi. Doručak u sedam i šetnja kraj ledenog mora. U tom se hotelu dogovorim sa svim svojim dijelovima sve ono što se dogovoriti treba. Pričamo o onome što jako dugo izbjegavam. Dok prosipam slova po bijeloj površini, upoznajem neke nove dijelove svoga bića. Nekada ni ne znam što osjećam, dok ne krenem pisati. Nekada saznam što želim, tek kada napišem priču. Nekada se vidim u novom gradu. Tamo ne znam nikoga. Tamo upoznajem sebe.

Kako sam? Kako se osjećam?

Osjećam se kao da mi fali još jedan korak do nečega što će mi zauvijek promijeniti život. Nekada sam ljuta što sam stalno umorna. Nekada sam umorna od traganja. Traganja za svim onim stvarima koje nisam ni izgubila. Što se dogodi kada zaboraviš razgovarati sa samim sobom? Što se dogodi kada ne stižeš disati? Što se dogodi kada ne znaš što osjećaš? Opet sam u tom hotelu. Poznajem svaki njegov kut. Uvijek su me fascinirali ljudi koji cijeli svoj život žive u hotelu. Sretala sam ih samo u filmovima. Što se dogodi kada ti život postane jedan od onih filmova u kojima se ništa posebno ne događa?

Kako sam? Kako se osjećam?

Advertisements

3 thoughts on “Kako sam?

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s