O Internetu, tajnama i životu na društvenim mrežama

perfetti-sconosciuti-foto-e-trailer-dell-ultimo-film-di-paolo-genovese-v2-249670

Jeste li se ikada pitali koliko doista poznajemo svoje bližnje? Koliko dobro oni poznaju nas? Uvijek mi je bila čudna i žalosna činjenica da svoje prijatelje znam bolje od svoje obitelji. No, znam li i njih onoliko koliko mislim da ih znam? Takva su pitanja često prolazila mojom glavom. Ponekad zamišljam da sam na TV kvizu. Pitanja koja voditelj postavlja najobičnija su pitanja koja čovjek može postaviti. Koja je njezina/njegova najdraža boja, film, hrana, parfem, pjesma, knjiga… Nasuprot voditelja stojimo ja i moj dečko ili najbolji prijatelj. Ovisno o tome kako sam raspoložena biram partnera koji će sa mnom krenuti u bitku protiv pitanja. Uvijek me uhvati neki strah. Što ako zapravo ne znamo ništa jedno o drugome? Jesu li te stvari uopće bitne i što će se dogoditi ako niti na jedno pitanje ne odgovorimo točno?

Nakon što sam pogledala ovaj film, u meni se stvorila gomila pitanja. Perfetti Sconosciuti (Potpuni stranci) film je o sedmero prijatelja koji se nalaze na zajedničkoj večeri. Večeru priređuje bračni par u svom predivnom, velikom stanu. On je kirurg, a ona psihijatrica. Bila bi to još samo jedna večera u nizu da psihijatrica nije došla na ideju da svi odlože svoje mobitele na stol i pročitaju svaku poruku i obavijest koju dobiju tijekom večere. Većina se filma odvija za stolom, no to ga ne čini ni malo dosadnim. Neki od uzvanika su poprilično nervozni, neki pokušavaju glumiti da nisu, a neki su apsolutno nevini i oni, naravno, najviše nastradaju. Sa svakom se porukom otkrije nešto novo i ova večera ubrzo pokaže gomilu tajni koje su prijatelji vješto krili jedni od drugih.

Što bi se dogodilo kada bi mobiteli mogli govoriti? Pitala sam se dok sam tonula u san. Bi li se razočarala u neke ljude. Bi li se neki ljudi naljutili na mene? Koliko nam je tehnologija pomogla, a koliko odmogla? Pomiču li se granice dopuštenog zbog svega što nam je danas dostupno?

Mislim da su danas ljudi u puno većoj mjeri licemjerni. Na društvenim mrežama podupiru jedni druge duplim klikom na sliku, a onda se međusobno ogovaraju na kavi, poslije nedjeljne mise. Prikazuju svoj život kao bajku u kojoj ne postoji loše, tužno i tmurno, a zapravo su nesretni i nezadovoljni. Granice su se toliko pomaknule da smo zaboravili koliko bi nam prije bilo čudno otkrivati strancima što jedemo, gdje idemo i što smo zadnje kupili. Ljudi su postali zavidni, previse se uspoređuju s drugima, cilj im je prikazati se u što boljem svjetlu, a sve mane gurnuti pod tepih.

Koliko god da internet, tehnologija i društvene mreže imaju prednosti, imaju i dosta mana. Društvene nam mreže nameću glupa pravila. Izgledaj dobro, budi pozitivan i onda kada ne želiš, budi drugačiji na onaj isti način na koji je drugačija još hrpetina drugih, vježbaj redovito, jedi zdravo, budi in i, naravno, nemoj to zaboraviti podijeliti s drugima. Jednom sam, u nekom Kunderinom romanu, pročitala kako će se uskoro probuditi pisac u svim ljudima i kako će to postati doba opće gluhoće. Ušli smo u to doba. Danas si svatko daje za pravo govoriti o stvarima o kojima zapravo nema pojma. Danas je sasvim normalno dijeliti stvari koje nemaju veze sa zdravim razumom. Danas je normalno pokazivati strancima što imaš u ormaru i hladnjaku, a kriti puno bitnije stvari od onih osoba koje te doista vole. Danas normalno provoditi tri sata na profilima razgolićenih djevojaka i nabildanih mladića, iako je tvoj partner u sobi pored. Danas je normalno dijeliti intimu s pratiteljima tvojih društvenih mreža, a kriti istinu od samih sebe.

Ono čime započinje ova igra s mobitelima, rečenica je psihijatrice koja glasi: “Prijatelji smo, nemamo nikakvih tajni!” To je rekla toliko uvjerljivo da mi se maknula s liste osumnjičenih. No, ni ona nije bez grijeha pa se postavlja pitanje; jesu li ljudi uopće svjesni svojih postupaka i ako jesu, zbog čega pristaju živjeti u svijetu koji zapravo ne postoji?

Na večeri si s osobama koje nazivaš najboljim prijateljima. Jedan od njih predloži da zaigrate igru čije je jedino pravilo pročitati svaku obavijest koju dobiješ na mobitel. Usudiš li se igrati?

Advertisements

4 thoughts on “O Internetu, tajnama i životu na društvenim mrežama

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s