Kada bih mogla vratiti vrijeme…

Misli su mi se cijelo vrijeme vraćale na period kada sam imala osamnaest. Jasno vidim svoje tanke noge i gomilu plavica koje ih krase. Kosu sam rezala kratko, nosila dječačku odjeću, sakrivala se iza neke maske koja mi je tada bila interesantna. Točno se sjećam Sanjinog stana, svoje sobe, neprospavanih noći i nepoznatog pravca u kojem sam hodala mjesecima. Kada razmišljam o periodima svog života koje najviše volim – uvijek se prisjećam perioda u kojima mi je bilo najteže. Voljela sam teško i to me činilo još težom. Moji se teški period uvijek vrate, nikada me neće ostaviti osjećaj praznine i bola čiji je izvor nepoznat. Uvijek će biti tu. No, danas sam naučila živjeti s tom tugom. Znam kako je najlakše savladati i pretvoriti u nešto lijepo. Ovih dana nisam sigurna. Nisam sigurna u ono što osjećam. Nisam sigurna kamo idem, no bilo je bitno ne stajati u mjestu.

Najsitnijim sigurnim koracima doći do svoga cilja. Jednom sam pročitala da čovjek bez cilja nije ništa. Prošlo sam si ljeto postavila ciljeve toliko jednostavne, no dovoljne za preživljavanje. Napišeš ih na papir, zamisliš u glavi, i onda hodaš prema njima ne žureći nigdje. Ovo sam si ljeto dopustila neko vrijeme biti bez cilja. Dopustila sam si raditi stvari koje dugo nisam. Osloboditi se stvari koje su me kočile i koje su moj život činile težim. Svaka nas promjena vrati na početak. Ogoljena sam stajala pred ogledalom u čijem sam odrazu vidjela istinu. Nije svaki prekid značio tugu. Nije svaka promjena odmah donosila dobro. Strpljenje je nešto čemu se čovjek godinama uči. Neke stvari više nikada neću raditi na isti način. No, nikada neću žaliti za bilo kojom napravljenom radnjom ili izgovorenom rečenicom. Na kraju dana znam da sam uvijek bila iskrena…prema sebi, prema vama, prema ljudima kojima sam se poklanjala.

Misli su mi se cijelo vrijeme vraćale na period kada sam imala osamnaest. Jasno vidim Bosut, vruće ljetne večeri, razgovore koji traju u nedogled. Voljela sam se gubiti u svemu onome što mi je kasnije postajalo strano. Voljela sam mislima koračati u sve ono što sam nekada bila i ono što nikada neću biti. Nekada je dozvoljeno uzimati pauzu od života. Misli su mi se vraćale u vrijeme kada nisam izlazila iz sobe. Spuštene rolete, dim cigareta, mrak i glazba koja me tjera da im pišem. Kada bih imala magičnu moć vraćanja u vremena koja su daleko iza mene – ostala bih ovdje.

IMG_9988IMG_9958

Advertisements

2 thoughts on “Kada bih mogla vratiti vrijeme…

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s