O onoj koja sam danas

Rijetko čitam ono što sam napisala. Nekada si dopustim kratke izlete u riječi koje su postale prošlost. Dobra stvar kod pisanja je to što se jednim čitanjem možete vratiti nazad – osjetiti stare rane na novom tijelu. Danas je drugačije. Prošlo sam ljeto osoba koju danas jedva i poznajem. Prošlo sam ljeto suze, bol i samosažalijevanje. Danas žalosti poklanjam vrlo malo vremena. Doživljavam je na drugi način. Koristim je kao sredstvo kojim dolazim do ciljeva koje sam si zacrtala u jedan od onih šarenih blokića.

Jednom sam pročitala da se u nama nalazi osoba koja sve zna. To je apsolutna istina. Uvijek sam znala što će se dogoditi prije nego se dogodi. Uvijek sam znala kako će stvari završiti. Nekada sam se pravila da ne znam ništa. Okretala bih glavu od riječi koje mi nisu odgovarale u tom trenutku. Danas mislim drugačije. Ne dopuštam si izlete u prošlost zbog kojih ću propuštati sve ono u čemu mogu uživati u ovom trenutku. Sve prolazi. Kockice se poslože u pravi čas. Konačno sam naučila biti. Iz svakog odnosa ponesem nešto dobro. Jedna me osoba naučila da je najbolje reagirati u istom trenutku, stvari ne ostavljati da se skupljaju na gomili, osjećaje ne ostavljati za sutra. Odlučila sam iseliti se iz stana u Novom Sadu. Odlučili smo svi. Nekada mjesta poprime gorak okus. Nekada se tuga uvuče u zidove. Iako sam jedva čekala otići u svoj novi dom, težina koju sam osjetila napuštajući stari neopisiva je.

Cijeli sam taj dan bila užasno razdražljiva. Nisam mogla kontrolirati svoje emocije. Zaplakala bih dok sam prala suđe, skupljala veš ili spremala stvari u kutije. Nije mi bilo jasno odakle dolaze te suze i zbog čega plačem. Kada sam stavila sve svoje stvari u hodnik, kada sam pogledala u poluprazan stan koji je sada bio nešto potpuno strano, shvatila sam da plačem zbog njega. Stan koji je nekada bio dom. Stan koji je značio obitelj. Stan u kojem se odvilo toliko predivnih stvari. Stan koji je vidio i osjetio sva moja stanja. Stan je izazvao suze kakve nisam plakala mjesecima.

Preselila sam se u kraj o kakvom sam maštala. Puno hodam, manje razmišljam o nebitnim stvarima. Naučila sam misliti na pravi način. Nekada ručam na balkonu. Pustim sunce da me kupa dok bosim nogama dodirujem zidove kuće. U sobi svira glazba koja te tjera da se zaljubiš u život. Rijetko čitam ono što sam napisala. Dopustila sam si pročitati prošlo ljeto. Što bi se dogodilo kada bi se upoznale tadašnja i sadašnja Ja?

IMG_6034CIMG3645IMG_6031

Advertisements

4 thoughts on “O onoj koja sam danas

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s