O ženama koje se šminkaju previše i o meni koja se ne šminkam

Mi smo u DM-u krale šminku, moje prijateljice iz osnovne škole i ja. Ne znam zašto sam ja to tada radila jer se nisam ni šminkala. Možda zato što sam često morala biti najbolja u svemu, sama sebi i pred drugima, osobito kada se radilo o stvarima koje se baš ne bi smjele raditi. Kada bih vam ispričala što smo mi sve radile, vjerojatno mi ne biste vjerovali ili bi se čudili, a ispričat ću vam to uskoro. Sada samo želim govoriti o svom umijeću šminkanja.

Ako mene pitate, ja se nikada nisam znala našminkati, čak ni kad sam bila na vrhuncu svoje vizažističke karijere. Tada sam znala staviti tuš skroz ravno i s gotovo neprimjetnim razlikama između desnog i lijevog kapka. Imala sam raznorazne faze, faze kroz koje prođu sve djevojke. Prvo sam počela koristiti one prozirne maskare koje zapravo ne služe ničemu, a i moje su trepavice toliko neposlušne i svojeglave da baš uvijek idu prema dolje. Ne pomaže im čak ni ona naprava za uvijanje, ono što izgleda kao srednjovjekovna mini sprava za mučenje. Ništa ih ne može držati na mjestu, osim ako je to mjesto dolje, tamo se na okupu drže same.

Nakon toga, počela sam koristiti olovku za oči. Stavljala sam je unutar kapaka kao svaka prava amaterka i od toga su mi oči izgledale manje nego što jesu. Uvijek se dobro nasmijem kada gledam fotografije iz osmog razreda osnovne škole. U prvom srednje ušla sam u jako mračnu fazu pa je te crne olovke bilo posvuda. Samo sam je širila oko očiju i plašila malu djecu, a nekada i starije, s tom šminkom koja je izgledala kao da se netko zajebavao. Meni i mojoj najboljoj prijateljici iz razreda bilo je jako dosadno pod nastavom pa smo se u trećem srednje počele šminkati baš jako. Radile smo to pod satom, kod onih profesora koji baš nisu previše marili što radimo. Vjerojatno sam zbog toga imala dva iz vladanja iz Biologije i Kemije. Sjećam se da sam se samo jednom uspjela našminkati onako kako sam htjela. Mariji je to uvijek išlo puno bolje.

mikaija

Meni se nije dalo truditi oko takvih stvari jer ja (očito) nikada nisam ni bila djevojka od šminke. U četvrtom srednje malo sam smanjila to crnilo oko očiju, promijenila sam skroz i stil odijevanja. Nisam više bila toliko poderana, počele su me zanimati druge stvari, a toj punk fazi vraćala sam se nakon što se razočaram. U samu sebe, u druge ljude i u svijet za koji sam mislila da nikako nije moj. Šminkala sam se do dvadeset i druge iako ja to nikada nisam ni znala. Moje se šminkanje sastojalo od nanošenja crne olovke ili tuša i ruža. Ruž je bio obavezan.

Kasnije sam imala pametnijih stvari od šminkanja. Znate kako kažu – s kim si, takav si – čovjek često radi stvari koje rade oni kojima je okružen. Ja sam s dvadeset i dvije neprestano visila s dečkima. Oni se nisu šminkali, nisam se šminkala ni ja. Kasnije, kada sam ušla u neke nove životne faze, pokušala sam se našminkati, ali mi jednostavno nije išlo. I ne samo da mi nije išlo, čak i kada bi me našminkao netko tko zna, ja sam se jednostavno osjećala ružno i zarobljeno ispod svega toga. Danas koristim samo ruž, nekada ni to. Volim kada mogu trljati oči dugo i bez razmišljanja hoću li si pobrkati facu. Volim što ne moram trošiti novce na BB kreme, pudere, sjenila i maskare.

Nedavno mi je rođakinja ugradila trepavice. Bila sam lijepa. Prvi puta u životu imala sam uvijene trepavice o kojima sam sanjala. No ja mislim da to jednostavno nije za mene. Pola sam tih trepavica iščupala jer su me živcirale. Lijepo mi je vidjeti djevojke koje se znaju šminkati i koje od šminkanja naprave umjetnost. Nemam ni problem s onim djevojkama kojima svi govore da pretjeruju sa šminkom. Ne smetaju mi ni one s loše iscrtanim obrvama iako su mi nekada stvarno smiješne. Previše se ratova vodi online. Ljudi danas sve znaju, osobito srati drugima. Ljudi obožavaju govoriti curama koje se šminkaju da nisu prirodne i da vjerojatno izgledaju kao vještice kada navečer skinu to sve sa sebe.

Ljudi seru i onim djevojkama koje su odlučile ne uklanjati dlačice s tijela, ne šminkati se i ne nositi haljine. One nisu dovoljno žene za njih. Ljudi baš vole srati svima i uvijek. Ako nemaju razloga, izmislit će ih. Ako se previše šminkaš, to radiš jer si ružna i nesigurna u sebe. Ako se ne šminkaš, to je zato što si lezba i frigidna ženturača. Ako si istetovirana, onda si sotona i nemaš pojma o životu, a oni koji imaju pojma o životu dobro znaju da ćeš sa šezdeset i pet plakati što si se tetovirala prije četrdeset.

Stvarno ne znam zašto sam krala šminku iz DM-a u osnovnoj školi. Možda da budem najbolja u lošim stvarima koje smo radile, a možda samo da je dam sestri i mami.

Advertisements

4 thoughts on “O ženama koje se šminkaju previše i o meni koja se ne šminkam

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s