Može li čovjek voljeti na daljinu?

Užasno je vruće. Nekada se ne mogu odlučiti je li ljeto moje godišnje doba ili nimalo nije. Vrućine me tjeraju da puno spavam i malo jedem, a ne volim ništa od toga. Trenutno sam u Beogradu. S gradovima je kao i s osobama – ili ih obožavaš ili ih izbjegavaš u širokom luku. Beograd mi se svidio čim sam (prije dva ljeta) zakoračila na njegove ulice. Govorila sam vam već o Beogradu, o njegovim ulicama i ljudima. Na zimu sam mu se neprestano vraćala jer sam se zaljubila u osobu zbog koje Beograd volim još više. Volim kada šetamo noću i kada me drži za ruku iako je toliko vruće da svakih nekoliko minuta moramo brisati dlanove o hlače. Na zimu mi se, već sam vam rekla, dogodila ljubav od koje klecaju koljena i od koje ti se pomjeraju organi. Zaljubili smo se onako blesavo i nevino. Uvjerena sam da bih ga mogla gledati satima. Sjedim u istom stanu u kojem smo si priznali da osjećamo isto. Vani je tada još bio snijeg, sada je nepodnošljivo vruće. Bio je snijeg i kada mi je rekao da odlazi. Znala sam da će otići još dok cijela ta priča s odlaskom nije bila sigurna. Sigurno ste nekada u životu imali strašno jak osjećaju u vezi nečega što se na kraju i ostvarilo. Kada se radilo o njemu, ja sam imala taj osjećaj u vezi dvije stvari. Bila sam sto posto sigurna da će otići i bila sam još sigurnija da on osjeća isto. Bio je snijeg kada smo odlučili da daljina svemu tome neće stati na kraj.

Ljudi mi neprestano govore – svaka ti čast. Možda bih i ja to rekla osobi koja svog dečka nije vidjela četiri mjeseca i koja je čvrsto odlučila biti u vezi na daljinu dvije godine, no kada bi drugi to govorili meni, u tome nisam pronalazila nikakav smisao. Ne želim nikakve zasluge i priznanja za stvari poput ovih. Ne želim da mi netko čestita jer se brinem o svom ocu ili zato što pomažem svom najboljem prijatelju u stvarima koje meni baš dobro idu. Stvarima koje radiš iz ljubavi ne treba nikakva medalja.

mismo

Ljudi me često pitaju je li teško. Slagala bih kada bih rekla da je teško biti u vezi na daljinu s osobom koju želiš kraj sebe. Slagala bih i kada bih rekla da je lako. Postoje dani kada je baš jako teško. Postoje dani kojima nema kraja. Postoje trenuci u kojima si nevjerojatno tužan. Postoje dani kada sve ide glatko, a svaki si dan siguran da radiš najbolju stvar na svijetu. Uvijek sam se vodila osjećajima i uvijek sam znala da ako se trudiš oko nečega što je dobro, svemir se pobrine da cijela ta stvar bude lakša. Dobivala sam pomoć od tih nekih sila kada mi je bila potrebna i bila sam prepuštena samoj sebi kada sam mislila da mi treba pomoć, a pomoć mi tada nije trebala. Trebala sam sebi sama.

Trenutno sam u Beogradu. Prošle godine u ovo vrijeme bila sam uvjerena da ću ljeto 2018. putovati sama. To je bio moj plan. Onda se dogodio taj Beograd i osoba zbog koje sam zavoljela snijeg i zimu. Prije dva mjeseca napravila sam putovnicu. Osmi mjesec  2018. provest ću kod njega u Kataru. To je bio moj plan. Shvatila sam da su planovi često tu da bi se izjalovili. Niti jedan plan ne možeš odraditi kako si planirao. Sjedim u Beogradu i jako je vruće. Laptop mi grije već pregrijane butine. Čekam svoje ljude, večeru i još jedno umorno jutro. Mi nismo trebali biti ovdje sada. Mi nismo trebali ići skupa na more. Mi nismo trebali imati godišnji, no dobili smo ga i to u isto vrijeme. Stvari se uvijek namjeste onako kako trebaju. A ako se baš jako trudite oko nečega što je dobro, vjerujte mi, svemir baš voli u to uplesti svoje prste i pogurati vas u dobrom smjeru. Možda jednom budem pisala o tome kako je biti u vezi na daljinu. Sada se samo ne želim vraćati. Želim biti ovdje. Čekati te svoje ljude i smijati se dok me obrazi ne zabole. Možda jednom budem opisivala naše dane, četiri mjeseca bez dodira i gledanje preko ekrana. Možda jednom nacrtam osjećaje riječima, možda vam jednom uspijem opisati na koji način boli kada ti fali nečiji miris. Sada neću, no reći ću vam da vrijeme požuri kada čekaš prave ljude i da nikada, baš nikada ne tražiš medalju ako nekoga čekaš da bi ga volio još jače.

Advertisements

3 thoughts on “Može li čovjek voljeti na daljinu?

  1. Mirjana says:

    Čitam te i pratim redovno,,al godišnji su pa sam se i ulijenila sa komentarima! 🤣Al’ ovakva priča o ljubavi nije mogla proći nezapaženo! 😍

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s