Već je kraj novembra

Foto: Luana Muškić

Već je kraj novembra. Kada izađem na balkon po mineralnu vodu, ukrute mi se bradavice. Godinama ne nosim grudnjake. Nekada gola stojim pred ogledalom, držim se za grudi i pitam se jesu li se spustile. Uvijek zaključim da malo jesu, ali to me nikada ne natjera da odem kupiti grudnjak ili sportski top. Imam neke čipkaste. Jedan sam obojila pa više nije bijel, već siv. Barem jednom u dva mjeseca obojim rublje.

Već je kraj novembra i svi se osjećaju čudno. Svima se spava i nitko ne zna što bi sa sobom. Nestalo je i ono malo djece što sam ljeti viđala oko svoje zgrade. Vani uglavnom nema nikoga iza devet navečer. Neki dan sam krenula ka Zvonku. Tamo se u zadnje vrijeme prežderavamo i gledamo seriju. Prije nego dođem kod njega, gotovo se uvijek zaustavim u supermarketu koji je od njegove kuće udaljen minutu hoda. Te sam večer ispred trgovine vidjela djevojke koje su mi izgledale baš zanimljivo. Iako u ljude buljim neprestano, rijetko tko mi je zanimljiv. Pitala sam se što rade u ovom mrtvom gradu i jesu li tužne zbog toga što nemaju gdje izaći. Ja sam bila tužna kada sam bila njihovih godina. Baš često. Nisam ni znala da zapravo grabim posljednje zabavne godine našeg grada.

Postoje ljudi koji ovdje mogu živjeti bez da osjete posljedice. Ja nisam jedna od njih. Moja prijateljica Doli voli živjeti ovdje, no ona neprestano putuje. Mislim da je to jedini način da ne poludiš u ovom mjestu. Ja nikada nisam voljela putovanja. Onda je u moj život došao Boris i nekako imam osjećaj da će se to promijeniti.

Već je kraj novembra. Kada uvečer izađem iz stana, hladno mi je po prstima. Ova mi je godina proletjela i bila je baš dobra. S godinama godine kao da negdje žure.

Već je kraj novembra, vani je sivo i svima to smeta, ali ne i meni, ja volim sivo. Volim i kišu, žuto lišće koje tužno visi s grana i mokre ulice. Mislim da ljudi trebaju naučiti voljeti sva godišnja doba. Nisam fan ljeta, no sunce mi više ne smeta. Prije sam rolete dizala kada se sunce povuče sa scene. Danas volim sve.

Prije nekoliko dana, vratila sam se godinu unazad. Bila sam potpuno drugačija osoba. Volim te izlete u prošlost jer mi uvijek pokažu koliko sam radila na sebi. Prošle godine u ovo sam vrijeme bila plava, a u glavi još uvijek pomalo zelena. No početkom decembra odlučila sam konačno poslušati pravu sebe i krenuti sama u neke nove početke. Promjene mi ne sjedaju dobro pa se na početku uvijek krivo suočavam s njima. Pretrpala sam se poslom, a u isto vrijeme živjela životom brucoša. U nekom trenutku morala sam pregorjeti.

Već je kraj novembra i svima često stvari ne idu od ruke. Pošiljke kasne, previše buke u komunikacijskom kanalu ovih dana čine da se dvoje ljudi nikako ne mogu shvatiti, a u glavi se pojavljuju neka pitanja iz prošlosti. Mislim da nam svima treba čišćenje. Ja sam sa svojim počela još početkom godine.

Već je kraj novembra, vrlo brzo ćemo ovu godinu privesti kraju, a ja sa sigurnošću mogu reći da je ova godina bila godina čišćenja i godina novih i ljepših početaka. Već je kraj novembra i ako nisi do sada, savjetujem ti da budeš iskren sa sobom. Pošiljke će doći, buka u komunikacijskim kanalima će se stišati, a odgovore na pitanja moraš si dati sam. I čistiti, čistiti, čistiti. U novu godinu ući malo pametniji jer…već je kraj novembra.

Advertisements

15 thoughts on “Već je kraj novembra

      1. mateja says:

        nisam procitala post jer sam ocekivala da cu procitati nesto pametno vec da se narugam glupostima koje pises a jos vise budalama koje citaju nesto sto moze napisati desetogodisnjakinja.

        Like

  1. Mirjana says:

    Već je kraj novembra …i ja bar jednom u dva mjeseca obojim vesh. Sviđa mi se ova novembarska melankolija sa česticama pozitive …Podržavam kao i dosad! 🙂

    Like

    1. Sof says:

      Genijalni potezi, citati nesto i gubiti dragoceno vreme sopstvenog zivota SAMO da bi se nekom narugao!!! Svaka cast, jedna sjajna persona se krije iza ovog komentara! Impresionirana sam smislom i dubinom zivota takvih poput tebe!!! APLAUZ I NAKLON.

      Like

  2. Mirjana says:

    Mateja znas li kako desetogodisnjaci pisu? Iznanadila bi se da znas kako zaista takve glave mudruju, maštaju i pišu. Da …to su često neki nedokučivi leveli. Po meni Nina ima žicu, priče su joj nesebične, opipljive, naše …Pročitaj, bit ce divno kad skontas ono što mi vidimo kroz njene riječi,,no bez obzira na tvoju kritiku samo cu reci..za dobrim konjem se prašina diže 😉

    Like

  3. mateja says:

    ono sto sam zeljela reci je da su ovakvi tekstovi isprazni i nemastoviti. okej curo pises o sebi i svojim vezama i kako je kraj novembra haha ali kakav to utjecaj ima na citatelje jer ovo nije talent vec tiokanje ne bas talentirane “cure” pretpostavljam da mlada bas i nisi
    koga to zanima uopce nejasno mi je.

    Like

  4. mateja says:

    ocito i nisam u manjini jer ti se ljudi smiju iza leda da da da. nina baljak bloger smijesno do bola zakoracila duboko u tridesete pa pise gluposti klincima

    Like

  5. Ann says:

    Sticem utisak da je persona koja se krije iza imena “mateja” jedna krajnje dokona, otuzna, zavidna i ocito netalentovana, a mozda i vec ocvala persona, koja svoja nezadovoljstva projektuje na ovaj blog. Tuga, cemer, jad ili, bolje receno, GET A LIFE!

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s