Moja 2018. godina

Foto: Fran Bukulin

Decembar 2017.

Jedna mi je poruka uspjela pokvariti cijelu večer. Živčana i uvrijeđena obuvam svoje lakirane Marte. Imam one debele zimske čarape u kojima se ljudi vole fotografirati za Instagram. Preko majice navlačim ogromni narančasti džemper koji sam u dućanu druge ruke platila pet kuna. Seže mi do iznad koljena. Iako svi misle da je to takav džemper, radi se o l-u ispred kojeg se nalazi nekoliko x-eva. Oblačim i svoj teksas kaput koji sam u istom dućanu platila sedam kuna. Mislim da je vani padao snijeg. Znam da je nebo bilo bijelo, iz usta mi je izlazila bijela para i bila sam ljuta. Jedna me poruka izbacila iz takta, no ovoga sam puta napravila drugačije. Napravila sam krug po bloku i smirena se vratila u svoj stan. Nekoliko poruka kasnije, bila sam slobodna. Znam da sam tada odlučila da ću imati lijep Božić, no to se nije dogodilo. Vjerojatno dijelom zbog tih poruka i svega onoga što se dogodilo prije njih. Bila sam ljuta na sebe što sam si dopustila ponovno biti idiot. Ljutnja me do Silvestrova prošla. Oprostila sam sebi i izvukla nekoliko pouka iz svega.

Doček 2018.

Oko novih godina uvijek se bespotrebno pravila buka. Na kraju bi svima bilo bez veze. Kod mene je vrijedilo pravilo – što se više spremaš i veseliš, to ćeš se gore provesti. Imam dugu povijest usranih dočeka. Prvi je na listi definitivno onaj koji sam provela na hitnoj. Prošle godine nisam se posebno radovala. Dugo nisam znala kamo bih. Imala sam nekoliko opcija, no na kraju sam odlučila za doček ostati doma u Vinkovcima. Nisam se pokajala. Naš se doček sastojao od fine glazbe, gin tonica i starih prijatelja. Ta me večer ponovno spojila s prijateljem s kojim sam se nekada baš dobro i puno družila. Zahvalna sam na tome.

Moja 2018.

Nakon što  su prošli blagdani, spremila sam stvari u kofer i vratila se u Novi Sad. U januaru sam odlučila presjeći sve žice koje su me vezale za prošlost kojoj sam davno trebala reći NE. Sjedila sam na WC školjci i razmišljala o svim sranjima koje sam si sama priredila jer nitko ti zapravo nije kriv za tvoja sranja. Jedna je poruka bila dovoljna za privesti kraju nešto što se oteglo bez potrebe. Sjedila sam na WC školjci i smijala se razmišljajući koliko je zapravo jednostavno riješiti se sranja kojima si zagorčavaš život. Dovoljno je jedno sranje, jedna velika nužda i jedno puštanje vode da pometem sva govna koja sam si naslagala jer sam razmišljala na krivi način. Te sam večeri izašla. Bio je petak, a ja petkom rijetko izlazim jer subotom radim cijeli dan. Bio je petak i mene nije bilo briga što ću sutra raditi umorna. Napravila sam i novu frizuru, stavila crveni ruž i obula čizme na petu. Znala sam da će se uskoro dogoditi nešto dobro jer ne mogu se govna redati mjesecima. Red suza, red smijeha. Tako to uvijek ide.

Idući sam mjesec upoznala Borisa. Spojio nas je internet. Ja sam ga puštala da se javlja prvi, bila sam pasivna, a on nevjerojatno obazriv i pristojan. To je za mene bila novost. Nakon nekoliko dana, rekao mi je da će doći u Novi Sad i da bi me volio vidjeti. Rekla sam da ne mogu. Subotom radim, a kasnije Nikola ima rođendan i ja stvarno ne stignem. Prvo je rekao da je sve u redu, a nakon pola sata, napisao mi je da sigurno mogu izdvojiti pola sata na upoznavanje uživo. Pristala sam i za nekoliko sati nervozno se spremala u Jovaninom stanu. Popila sam tri rakije prije nego sam izašla jer sam mislila da će mi to pomoći da se smirim. Imala sam osjećaj da sam glavni lik neke glupe romantične komedije. Ja nikada prije nisam išla na dejt i bila sam sigurna da će nešto poći po krivu. No kada smo se susreli ispred katedrale, sve su crne misli nestale. To je bilo to. Znala sam još te večeri.

View this post on Instagram

🙊

A post shared by ninaBljak (@bljaknina) on

Ubrzo sam si još jednom potvrdila da sve stvari krenu u pravom smjeru kada se riješiš sranja koje si vukao predugo. Nova godina mi je u život donijela predivne ljude. Donijela mi je ljubav. Donijela mi je stare prijatelje koje nikada nisam prestala voljeti. Donijela mi je predivne poslovne suradnje. U 2018. sam  prvi puta dala otkaz i nekako sam bila ponosna sama na sebe. U ovoj sam godini konačno naučila glasno i jasno reći NE, NE ŽELIM, NEĆU ako nešto stvarno ne želim. Naučila sam i reći DA stvarima koje me vode do onoga što baš stvarno želim. Ova sam godine pustila neke ljude za koje sam mislila da ih nikada neću pustiti. No nekada je tako bolje. Ako je ikada i bilo suđeno, putevi će nam se ponovno ukrstiti. Bilo je i teških dana u ovoj godini, jer svaka ih godina ima. Nekih sam dana samo ležala u tišini i mraku, dopuštala si biti tužna, no češće sam radila i kada mi se nije dalo. Ova me je godina naučila da je dovoljna jedna poruka za mijenjanje života, potrebno je samo htjeti. Ova je godina bila šarena i ja sam spremna za još veću i bolju!

 

4 thoughts on “Moja 2018. godina

  1. Prvi put citam tvoj blog jer te slucajno videh na fejsu i mogu ti reci odusevljen sam, poceo sam da citam zbog toga sto moram da trazim posao pa citam da ne mislim o tome, a nastavio sam da citam zato sto si prezanimljiva. Srecno, mon chéri

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s