Kakva sam kada nitko ne gleda?

Moj otac često govori sam sa sobom. Ponekad ga gledam iz druge prostorije i smijem se u bradu. Ne podrugljivo, već onako iskreno, od srca. Možda mi ne bi trebalo biti smiješno jer to radimo svi. Neki tiše, neki glasnije. Moj otac taj monolog redovno obavlja poluglasno. Čujem ga kako šapuće, a gestikulacija je obavezna u svakoj toj priči. Njegovi izrazi lica i pokreti tijela ne razlikuju se kada priča s nekim drugim. Moj je otac sam sebi odličan sugovornik.

Zamisli sad ovo. Ustaješ jedno jutro i prije nego obaviš jutarnje pišanje, sranje i pranje, pogledaš na mobitel. Rijetki rade drugačije. Na mobitelu stoji čudna obavijest. Netko te pita bi li htio ući u dan osobe koju dobro znaš. Dobiješ listu od deset muškaraca i žena. Možeš odabrati samo jednu od ponuđenih osoba. Tvoj ulazak u njihov dan zapravo je klasična špijunaža ili osobni Big Brother. Bi li pristao na to?

Kakav si kada nitko ne gleda? Bi li osjećao sram kada bi ti netko na kraju dana rekao da si bio glavni i jedini junak njihovog osobnog realityja? Bi li zavladala neugodna tišina kada bi shvatio da je netko gledao kako pričaš sebi u bradu? Mislim da smo postali previše sramežljivi. Stidimo se prirodnih stvari i mislim da bi mnogima bilo užasno neugodno kada bi ih druga osoba vidjela kako se češu po dupetu ili kako prde pa prave grimase zbog mirisa koji su izbacili iz sebe.

Pokušavajući napisati nekoliko rečenica o sebi, shvatila sam da radim Sizifov posao. Toj je temi potrebno pristupiti na potpuno drugačiji način. No kada sam pokušala opisati sama sebe, najviše sam razmišljala o tome kakva sam doma, kakva sam s najbližima i kakva sam kada nitko ne gleda.

Kada nitko ne gleda, volim kopati nos. To mi je jedna od dražih aktivnosti. Kada se tuširam, pet minuta posvetim nosu koji je uvijek pun bala. Znam da zvuči odvratno, no ja to jednostavno volim. Kada nitko ne gleda, volim pjevati i plesati. Kada nitko ne gleda, baš kao i mnogi drugi, volim praviti budalu od sebe, smijati se na vlastite fore i ispuštati neartikulirane zvukove. Kada sam sa Zvonkom, prdim. Prdi i on kada je sa mnom. Kada sam s Dunjom, potpuno sam slobodna. Često se ponašam poput malog majmuna, tepam i pričam nepovezano. S Dunjom pjevam one najgluplje pjesme i narodnjake koje si nikada ne bih pustila doma. S Dunjom sam ostala dijete i jednom sam zaključila da niti jedan nije pravi ako se pred njim ne mogu ponašati onako kako se ponašam pred dunjom. Pred Borisom sam onakva kakva sam s Dunjom. Sumnjam da bi Dunja pred njim bila onakva kakva je kada je sa mnom.

Kada nitko ne gleda, izvlačim gaće iz dupeta. Prije godinu dana počela sam to raditi i na ulici jer ako mi nešto smeta, zašto to ne bih riješila? Kada nitko ne gleda, prdim, a ako mi se omakne dok sam u društvu, nije me sramota. Kada bi me netko gledao, onda kada nitko ne gleda, vjerujem da, zapravo, ne bi pronašao ništa čudno. I ja, baš kao i ti, pjevam dok se tuširam, psujem kad se udarim i u ogledalu radim najružnije face na svijetu. Kada sam s tatom, često se glupiram, a on mi uzvraća sa – Ti stvarno nisi normalna cura. No tko je? Sigurna sam da smo svi slični kada nitko ne gleda.

Zamisli sad ovo. Ustaneš ujutro i dočeka te sve ono što sam napisala par redaka prije. Sjetiš se da i ti izvlačiš gaće iz dupeta, da se češeš između guzova i da si pomirišeš stopala nakon što izuješ čarape. Budi iskren, bi li pristao gledati nekoga koga znaš kada ga nitko drugi ne gleda? Kakav si ti kada te nitko ne gleda?

4 thoughts on “Kakva sam kada nitko ne gleda?

  1. Slažem se u potpunosti s tobom, mislim da smo svi jako opterećeni time u današnje vrijeme, uz najnormalnije stvari vežemo velike količine srama, neki veće neki manje. U mojem slučaju je to do odgoja jer su me učili da se takve stvari ne rade u javnosti, ne daj Bože da kao cura prdnem negdje na javnom mjestu, il odem kod nekoga na wc izbaciti sva sranja koja sam utrpala u organizam taj dan, bolje da se srušim od muke, da ne bi netko pomislio da “i ja to radim”. Volim čitati tvoje tekstove jer se pronalazim u dosta njih. Još uvijek pokušavam umanjiti štetu koju su mi takvim odgojem zapravo napravili. Nepotreban sram oko svega, uvijek se suzdržavati od sebe same da ne bi nekome bilo neugodno zbog nečeg što svi radimo, a jedina osoba koja tu strada sam ja sama, na taj način čovjek može samo eksplodirati (pogotovo od plinova 😛 ). Da ne krenem o tome koliko nas takvi stavovi udaljavaju jedne od drugih i da, vjerovali ili ne, postoje ljudi koji ne mogu shvatiti ni prihvatiti da su to stvari koje svi radimo, to čak ide do te mjere da to postaje nešto izvanzemaljsko. Konkretno znam momke kojima je nevjerojatno da cura sere, al dragi moji, ako ne serem na wc-u, srat ću vama, pa mislim da je bolje ovo prvo. S bivšim dečkom sam se uvijek smijala oko prdaca i to su mi neke od najdražih uspomena. Toliko puta u životu sam čula rečenicu “samo se opusti” i vjerujem da mi ljudi to nikada neće prestati govoriti, al s godinama se trudim prihvatiti sebe sve više i riješiti tog srama koji mi je uzrokovao toliko problema. Trudim se prihvatiti dobre i loše strane, fizičke nedostatake, ali puno više pažnje sam počela posvećivati postizanju duševnog mira koji nam, vjerujem, svima najviše treba (o čemu si pisala ranije). Pokušala sam napisati kratak komentar, ali šta ću kad volim duge rečenice 🙂
    Samo tako nastavi s tekstovima, ja ću te nastavit čitati, peace ^^

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s