Misli kao prijevozno sredstvo za prošlost

Kada bih mogla misli iskoristiti onako kako ih nitko ne koristi – kao prijevozno sredstvo. Kada bismo se mogli mislima voziti, one bi vozile samo unazad jer ne možeš misliti o budućim stvarima kao o stvarima koje su se već zbile. Kada bih mislima mogla putovati, otišla bih u proljeće četrnaest godina staro. Da imam četrnaest i da sjedim na pragu balkonskih vrata. Mršave nožice od koljena pa nadalje dodiruju već hladan balkonski beton. Dolje se čuju oni malo stariji, što mogu duže biti vani. Grickaju sjemenke i bacaju ih na već izgrickane hrpe. Tad se još nisam bila pokvarila, iako smo mi djevojčice oduvijek bile gore od dječaka, no tada sam mirna. Mirna sam. I mama je dobro. Pravi mi tople sendviče i kakao, a ja mirišem proljeće koje se uvlači u sobu i po noći. Iz CD playera veselo izlaze Doorsi jer tada još nisam ni znala da su, zapravo, tužni. Nisam imala pojma o čemu pjevaju, ali sam markerom na traperice napisala The Doors. Svi su se smijali mojim smiješnim patikama, kasnije će iste nositi cijela gimnazija, koju nikako neću voljeti.

Kada bih mogla misli koristiti kao stepenice koje vode do našeg starog stana, ušla bih jednog petka nakon škole i ne bih išla vanka. Imala bih šesnaest godina i svi bi mi išli na živce, no još uvijek bih spavala u maminom krevetu. Još uvijek sam spavala s mamom u krevetu. Kada bi me misli dovele tamo, rekla bih joj sve ono što znam danas pa bi vrijeme koje imam danas bilo vrijeme posve drugačije od onog sada.

Kada bih mislima mogla ići putevima kojima sam već prošla, stala bih na onaj put koji je odjednom postao krivi. Kada je otišla. Rekla bih tad sama sebi da više pričam jer šutnja i kriva djela ne vode nigdje osim na puteve još krivlje od krivih. Kada bih mogla doći tamo, tamo kada je najviše boljelo, rekla bih si da će sve biti u redu. Rekla bih si da ne trebam biti ljuta ni na koga jer tako je moralo biti.

Kada bih mogla misli natjerati da me vrate u vrijeme koje nije sada, otišla bih se naučiti kako reći da je sada dosta. Otišla bih si pokazati da postoje ljudi koji tako lako izgovaraju laži u koje nikada ne trebam vjerovati. Rekla bih si da svoje sate ne poklanjam njima i da srce nikada ne može puknuti do kraja. Kada bih mogla vremenu krasti vrijeme, otišla bih tamo i rekla si da ljubav nikada ne boli. Pokazala bih sama sebi i da ljubav ima rok trajanja ako u nju ne ulažeš, naučila bih sebe kako pustiti ljude koji više nisu tu. Jer ljude ne možeš natjerati da budu tvoji ako ni sam nisi svoj.

***

Kada bih misli mogla koristiti onako kako ih ne koristi nitko – kao prijevozno sredstvo za prošlost – znala bih da to ima svoju cijenu. Ne bih mijenjala ništa. Odvezla bih se u dvanaest godina staro proljeće, zaključala bih, otvorila balkonske prozore i vrata. Pustila bih našu pjesmu i obećala bih i njoj i sebi da ću na kraju ispasti dobra. Tjerala bih je da me bar jednom pusti da kuham, ukrala bih sve recepte, bar jednu haljinu i vazu. Kada bih misli mogla pretvarati u vrijeme koje više nije tu, ja, zapravo, ne bih mijenjala ništa jer dati ono što imam sada prevelika je žrtva za nešto što bi moglo završiti još teže. Kada bih misli moga pretvoriti u proljeće desetak godina staro, ukrala bih mislima samo taj jedan dan. Zaključala bih, otvorila bih sve prozore i dvoje balkonskih vrata. Pustila bih našu pjesmu i gledala je kako pleše. Slušala bih kako se smije i kako kašlje, zapamtila sve ono što danas više ne znam. Kada bih misli mogla koristiti za vraćanje unazad, ukrala bih samo jedan proljetni dan, otvorila prozore, otvorila vrata. Ujutro bih se iskrala, ugasila budilicu i pustila je da još spava pa otišla u sada malo sretnija i jača.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s