I, kako je u braku?

Vani miriše na djetinjstvo. Vrijeme kada sam s kućnog žicala mamu da ostanem još samo malo. Kasnije sam istu tu rečenicu ponavljala svakog jutro prije škole. –Još samo malo, još samo pet minuta, govorila bih s krmeljima u očima. Vani je sve isto, a tako drugačije. Samo nas mirisi mogu toliko jako i nevjerojatno brzo teleportirati u godine u kojima nemaš pojma ni o čemu. Ne želiš ni znati, ne možeš čak ni slutiti. Zašto bi uopće razmišljao o stvarima na koje ne možeš utjecati? To čine samo odrasli. Kada si dijete, promjene koje će tek uslijediti uglavnom te ne diraju.

Dok držim noge na stolu, pitam se što bi o tome mislila moja mama. Razmišljam i o ljudima koje nikada nisam upoznala. Vjerujem da većina njih ne voli promjene. Svi se mi volimo dobro ušuškati u svoje rutine, a ako nam netko kaže da ćemo od sutra stvari morati raditi malo drugačije, to nas često poremeti. Bez obzira je li ono što mijenjamo dobro ili loše, mi ćemo bar malo paničariti. Kada toga ne bi bilo, vjerojatno ne bi postojali susjedi i kolege. Ljudi bi davali otkaze na tjednom nivou i selili se iz grada u grad kad god bi im bilo dosadno. Ni ja ne volim promjene. Ne volim kada dođu iznenada, ne volim kada mi ih najave, ne volim da mi se razbijaju navike koje sam tako dobro poslagala u svoju svakodnevicu. Nisam voljela ni kada su kasete zamijenili CD-i, ni kada sam navike iz srednje škole zamijenila onim navikama koje stekneš na fakultetu. Bojala sam se promjena koje znače prvi posao, prvi otkaz ili prvi dan bez dečka kojeg sam odavno trebala izgurati iz svoje rutine. Kasnije mi te iste promjene dokažu da ne postoje bez razloga. Kasnije ih zavolim pa ih uzmem za ruku i uguram tamo gdje su stajale one prije njih.

Boris i ja smo nedavno počeli tražiti stan u kojem ćemo ostati nekoliko mjeseci, odnosno do iduće avanture. Ta je potraga značila veliku promjenu. Stanove na dan, seljakanja iz Srbije u Hrvatsku zamijenit ćemo jednim mjestom. Stvari ćemo izvaditi iz kofera i barem na kratko imat ćemo gnijezdo kojem ćemo se vraćati pripiti iz izlaska, umorni iz šetnje ili siti s večera održanih kod mog tate. Ta se potraga vrlo brzo pretvorila u nemoguću misiju, no zahvaljujući dragim prijateljima mi sada imamo mjesto kojem se vraćamo, limenku u koju stavljamo sitniš, ladice za donji veš i police na kojima stoje kreme koje sam mislila da nikada neću koristiti. Imamo zidove koji znače dom i navike koje slažemo između njih.

I, kako je u braku? često nas pitaju. Mi im odgovaramo da je isto kao u vezi. Brak za nas nije (ogromna) promjena, čini mi se da to dolazi nakon prvog djeteta. No promjena je novi stan, njegova energija i naše nove navike koje, na neki način, znače dom. Promjena je drugačija mašina za veš i njezini programi, kupovanje gela za mašinu za posuđe i čuvanje mačke vikendom. Promjena je novi krevet i novi stol za kojim se ujutro razbuđujem. Promjena je što je moj rodni grad postao naš na nekoliko mjeseci i svaka ta promjena značila je lomljenje navika koje nismo ni voljeli. Jer tko voli umjesto ormara imati putnu torbu i umjesto jednog kreveta navikavati se na nekoliko njih?

Nekada, dok šetam našim novim kvartom i dok se kroz zrak probija miris nekih drugih vremena, mislim o promjenama kroz koje smo prolazili čekajući zajedničko vrijeme koje neće biti ograničeno i prekinuto Borisovim letovima u toplije krajeve. Shvatila sam da promjene ne podnosim najbolje čak ni kada se radi o promjenama koje donose nešto veličanstveno. Na nove se uvjete navikavam danima. Teško je ustati iz kreveta na koji se užasno teško naviknuti i teško je ubaciti stare navike, navike koje su bile prilagođene neprestanom seljakanju, u naš novi dom. Onda se sjetim da niti jedna promjena nije laka, bila ona dobra ili (naizgled) loša. Sjetim se da stare navike ne treba gurati u nove stvari. Novi domovi zahtijevaju detaljno preslagivanje rutine, mijenjanje navika, uvođenje novih i raščešljavanje starih. Nikada se nisam znala družiti s promjenama, što je poprilično čudno za osobu kojoj je život neprestano servirao iste. No možda ih baš zato ni ne volim?

2 thoughts on “I, kako je u braku?

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s