Rekla sam da ću se vratiti pisanju bloga. Rekla sam da ću oživjeti svoju Facebook stranicu. Slagala sam. Ja tu stranicu, zapravo, volim više od svog Instagram profila, no imam osjećaj da više nemam što reći. Je li uopće dozvoljeno govoriti da voliš društvene mreže? Čitam više nego inače. Gutam slova. Pišem više nego inače, … Continue reading Naši dani u izolaciji
Author: ninabljak
Uluwatu, naši dani kraj oceana
Sparno je. Topla kiša prolijeva se po bazenu koji u dvorištu stoji samo kao ukras i u njegovu, klorom natopljenu, vodu unosi nemir. Sve izgleda nekako mirnije i ljepše. Ovdje je sve drugačije nego u Ubudu. Ocean mijenja sve. Izlozi dućana nude ti surfersku opremu i badiće koji pričaju priču. Ovdje muškarci nose duge kose … Continue reading Uluwatu, naši dani kraj oceana
Muškarac je tu da tuče, a žena da šuti i trpi
FOTO: Kat J „Najteži teret nas lomi, posrćemo pod njim, potiskuje nas prema zemlji, ali u ljubavnoj poeziji svih vremena žena čezne za tim da bude pritisnuta težinom muškog tijela.” Ova me rečenica proganja od srednje škole, kada sam uživljena u sve, a osobito ženske, likove Kunderinih romana proučavala odnose koji su tada vjerojatno trebali … Continue reading Muškarac je tu da tuče, a žena da šuti i trpi
Zašto smo odlučili živjeti na Baliju dva mjeseca?
Ustajem u sedam. Bez alarma, bez siljenja i bez želje za mijenjanjem navika. Jutra su ovdje užasno topla, vlažna i ljepljiva. Razlika koju doživim nakon što napustim klimom rashlađenu sobu zaljulja mi tijelo. Doručkujem uglavnom mlijeko i žitarice, mislim da se nikada ne bih naviknula na rižu kao doručak. Za švedskim stolom svako me jutro … Continue reading Zašto smo odlučili živjeti na Baliju dva mjeseca?
Zašto se stariji ljudi pretvore u staklo?
Foto: Johann Walter Bantz Još uvijek jasno osjetim miris naše stare zgrade. Mama i Bosanka koja je živjela preko puta nas bile su najmlađe žene u našem ulazu. Miris vlage i starosti miješao se na stepeništu i uvijek bi me zapljusnuo kada bih otvorila teška željezna vrata. Taj bi vonj u meni uvijek probudio onu … Continue reading Zašto se stariji ljudi pretvore u staklo?
I, kako je u braku?
Vani miriše na djetinjstvo. Vrijeme kada sam s kućnog žicala mamu da ostanem još samo malo. Kasnije sam istu tu rečenicu ponavljala svakog jutro prije škole. -Još samo malo, još samo pet minuta, govorila bih s krmeljima u očima. Vani je sve isto, a tako drugačije. Samo nas mirisi mogu toliko jako i nevjerojatno brzo … Continue reading I, kako je u braku?
Što žene (ne) žele od muškraca?
Na korak sam do tridesete. Vrijeme je da si priznam da ja jednostavno nikada neću biti jutarnji tip, koliko god se to trudila postati. Ujutro se budim sama od sebe jedino kada nešto ne štima pa radije odabirem biti bez bure u glavi i s nimalo glamuroznim, instagramskim, filmskim, nazovi-ih-kako-god-želiš jutrima, nego s ometanjima i … Continue reading Što žene (ne) žele od muškraca?
Ovo je priča o sezoni
Ovoga puta nismo plakali za otokom. Jurili smo u mrak do mosta koji će nam pomoći da iza sebe ostavimo sve loše. Ja sam plakala večer prije, za omiljenim stolom, u omiljenoj konobi, s omiljenim ljudima. Nismo tada imali pojma u što će se pretvoriti sutra. Sada smo sutra polako ostavljali iza sebe, mrak je … Continue reading Ovo je priča o sezoni
Najčudnije ljeto i naš život u Novalji
U zraku se miješaju zvuci zrikavaca i preglasnog hladnjaka koji kao da nam se pridružuje u kukanju zbog napornih vrućina. Možda će biti teško povjerovati u ovu rečenicu, ali ja se ovo ljeto nisam niti jednom naspavala. Prvo mi je smetao madrac i to što se ne mogu približiti Borisu jer je naš bračni krevet … Continue reading Najčudnije ljeto i naš život u Novalji
Pravi muškarac prvo pita ženu
Odrasla sam u okruženju u kojem je bilo normalno da je muškarčeva zadnja. Meni to nije bilo jasno ni tada. Ne zbog toga što se radilo o muškarcu, već zbog toga što se radilo o nekoj vrsti tiranije. Tko god lupao šakom o stol i vikanjem pokušavao objasniti da se jedino njegova riječ računa kao … Continue reading Pravi muškarac prvo pita ženu
