Plavo svjetlo isijava iz TV-a. Želimo imati mirnu večer, praviti se da smo u svom domu iako stanove mijenjamo svakih nekoliko dana. Taman kada se u jednom od njih počnemo osjećati kao da smo stvarno doma, na mobitel mi dođe obavijest o mailu koji me traži da ocijenim stan na koji smo se tek naviknuli. … Continue reading To ne bih bila ja
Već danima sanjam da se vozim barkom pa nakon toga žurim na vlak. Nekada mi je barka prijevozno sredstvo do tog vlaka. Svjetovi su izmiješani. Vlakovi ispod zemlje. Modro more u kojem jasno vidiš prijateljski nastrojene ribe. Skačem na obalu i trčim do metroa čije sam perone viđala na melankoličnim fotografijama nepoznatih autora na internetu. … Continue reading Nauči prihvatiti vlastita sivila
Svi mi znamo bar jednu curu koja je muškara, barem jednog dečka koji je peder, barem jednu drolju iz kvarta. Svi znamo jednog dilera koji, zapravo, nikada nije ništa prodao. Znamo svi i jednu vješticu iz susjedstva. To je, uglavnom, usamljena žena koje se svi iz nepoznatog razloga boje. Znamo i onog opasnog s trećeg … Continue reading Ja sam narkomanka, a što je tvoja super moć?
Jedem stiropor i razmišljam koliko je sve otišlo u kurac. Stiropor je ona okrugla riža koju su jele sve cure iz moje škole koje su brinule o svojim kilama. Nedavno sam saznala da sam alergična na šampone. Neprestano su mi se na rukama pojavljivale crvene fleke koje pobijele i počnu se perutati. Prije nego odem … Continue reading Zašto danas sve radimo naopako?
Kada slušam muziku uz koju smo se zaljubili, vidim ga kako otresa snijeg s cipela. Hladan mu je nos, a kosa se orosila ispod kape. Žurio je. U Beogradu svi kao da non stop žure. Baca mi čokoladicu iz džepa jakne koja se bijeli. Pušimo previše, puno se gledamo u oči i pričamo satima. Nismo … Continue reading Kako da vam kažem da se udajem?
Moj otac često govori sam sa sobom. Ponekad ga gledam iz druge prostorije i smijem se u bradu. Ne podrugljivo, već onako iskreno, od srca. Možda mi ne bi trebalo biti smiješno jer to radimo svi. Neki tiše, neki glasnije. Moj otac taj monolog redovno obavlja poluglasno. Čujem ga kako šapuće, a gestikulacija je obavezna … Continue reading Kakva sam kada nitko ne gleda?
Foto: Diana Mataković Mislim da smo pretrpani porukama s boce Jane. Tako ja zovem sve te dubokoumne misli koje, zapravo, i nisu toliko duboke i koje nam se nude na svakom koraku. Prihvati sebe. Voli sebe. Voli sebe kako bi mogao voljeti druge. Ponekad mi je smiješno što u takve rečenice buljiš dok naginješ vodu iz … Continue reading O prihvaćanju sebe ili zašto još uvijek ne volim svoj nos
