Nekada baba i deda, a nekada klinci koji tek otkrivaju izlaske i svijet noću. Takvi smo vam Boris i ja. Večer u kojoj me voza u kolicima ispred velikog trgovačkog centra mijenjamo za film, štapiće i sokić. I nikada nam nije dosadno, i ne mogu ni reći koje su mi od tih večeri draže. Ako … Continue reading Nikada nisi dovoljno star za smrt roditelja

Moja je priča počela tako što sam se mjesecima raspadala na krevetu na razvlačenje koji, kada se razvuče, postane cijela moja (tadašnja) soba. Bila sam užasno nesretna i neispunjena iako sam pred sobom i kraj sebe imala sve potrebno za normalan život. No nešto je ipak falilo. Moja priča s blogom počela je nakon dana … Continue reading Kako početi pisati blog? Kako sam počela ja?

Često znam reći da sam online još od doba MySpacea. Ja sam zbog interneta bježala iz škole. Nismo tada imali pametne telefone, imali smo MySpace, početak Facebooka i novi svijet koji smo otkrivali putem tipkovnice i miša. Događalo mi se da na praznicima zamijenim dan za noć. Noću sam slikala, čitala, otkrivala glazbu i dopisivala … Continue reading Ljudi koji plaču zbog izgubljenih pratitelja i stvarnost koja ne postoji

Foto: Gagrijel Bošnjak Prekidi su konfuzni. Često, nakon što ostaviš ili budeš ostavljen, ne znaš napraviti svoj prvi slobodan korak bez pomoći. Pomoć dolazi u raznim oblicima i agregatnim stanjima. Nekad je pomoć pravi prijatelj koji se pravi da mu nisi dopizdio s jednim te istim pričama. Nekada pomoć popiješ, nekada je popušiš, a nekada … Continue reading Kako preživjeti prekid i naći ljubav života

Nikada nisam voljela Zagreb. Nemojte me krivo shvatiti. Voljela sam Zagreb u pričama, u knjigama, na fotografijama drugih ljudi, ali nikada ga ne bih mogla zvati svojim gradom. U pričama sam voljela njegove ljude, ljubavi koje su se stvorile u njegovim stanovima i na ulicama. Voljela sam i priče mojih vršnjaka koji su tamo probali … Continue reading Grad koji nisam uspjela zavoljeti

Moj me najbolji prijatelj zna u dušu. Sigurna sam da je ista situacija s tobom i tvojim. Ništa što bi me trebalo čuditi, no ponekad se dogodi da stvari koje sama ne osjetim, stvari koje si iz nekog razloga ne želim priznati da osjetim, stvari koje mislim da ne osjetim, on osjeti prvi i to … Continue reading Zašto današnja djeca zure u telefone?

Kada bih mogla misli iskoristiti onako kako ih nitko ne koristi – kao prijevozno sredstvo. Kada bismo se mogli mislima voziti, one bi vozile samo unazad jer ne možeš misliti o budućim stvarima kao o stvarima koje su se već zbile. Kada bih mislima mogla putovati, otišla bih u proljeće četrnaest godina staro. Da imam … Continue reading Misli kao prijevozno sredstvo za prošlost